Justin je osjetio Haileeine nokte u svojoj podlaktici i zamalo vrisnuo od bola koji ga je na sekund obuzeo. On spusti pogled prema njoj i vidjeh da je djevojka par momenata od padanja u nesvijest, pa ruku čvrsto omota oko njenog struka.
"T..tata? Sam, šta ova djevojka.." Lore, čovjekova supruga zbunjeno upita, naizmjenično gledajući između Hailee i svog supruga.
"Hailee, jesi li.. Šta se dešava?" Justin koji je bio podjednako zbunjen, svoj dlan nježno stavi na lice mlade djevojke i okrenu ga tako da gleda u njega. To je bio prvi put da su Hailee i njen tata prestali da zure jedno u drugo.
"Hailee, to si stvarno ti.." Četrdesetrogodišnji čovjek reče i krenu prilaziti svojoj kćeri ali ona se samo brzo izmaknu i skoro pa sakri iza Justina.
"Sam, dovraga! Hoće li mi neko objasniti šta se dešava?" Njegova supruga ponovo upita, sada definitivno privlačeći pažnju svih prisutnih.
"Lore, nije ni mjesto ni vrijeme." Čovjek je pokuša smiriti stavljujući ruku na njeno rame ali ga ona odgurnu. On kao da i nije registrovao ono što mu je njegova supruga govorila već se opet okrenu prema Hailee.
"Hailee, kćeri.."
"Ne, ne zovi me tako!" Hailee poviknu nakon čega joj se oči napuniše suzama. Kada je Justin ugleda takvu u njemu se probudi neki osjećaj koji nije često dobijao. Osjećaj moranja da je zaštiti pod svaku cijenu.
Privuče je sebi još bliže, ako je to uopšte bilo moguće, i udalji se zajedno sa njom korak unazad.
"Hailee, moramo razgovarati. Preklinjem te, samo razgovaraj sa mnom." Čovjek se opet oglasi.
"Nemamo nas dvoje o čemu pričati. Justin, molim te vodi me odavde." Hailee reče, svim se snagama trudeći da ne zaplače. Djevojka pogleda oko sebe i vidjeh da svi gledaju u njih kao da su potpuni luđaci.
To u njoj probudi mnoge uspomene iz djetinjstva pa se okrenu i krenu trčati kao da sutra ne postoji. Čula je glas svog oca i Justina kako dozivaju nju, Lore kako doziva svog supruga, još par ljudi kako zbunjeno pitaju šta se desilo.
Kada je napokon bila van kuće, zastade na momenat i shvati da je bila trenutak od toga da ispovraća sve što je pojela u zadnjih deset dana.
"Hailee, jesi dobro?" Začu Justinov glas, a ubrzo potom i osjeti kako tkanina njenog kaputa pada preko njenih leđa. "Treseš se, pobogu."
"Samo me vodi odavde, vodi me od njega."
"Hailee!" Ponovo začu dobro poznati glas koji nije čula godinama. "Hailee, molim te, daj mi dvije minute!" Čovjek doda, približavajući im se.
"Neka mi neko objasni šta se dešava ovdje, dovraga! Justin?" Ona očajno pogleda u mladog čovjeka koji je u potpunosti svoju pažnju usmijerio na djevojku koja je sada već izgledala kao duh.
"Lore, molim te daj mi dvije minute, objasnit ću ti sve kasnije." Samuel reče.
"Možda je bolje da svi razgovarate sada, zajendo." Justin se napokon oglasi zbog čega mu Hailee uputi smrtonosan pogled.
"Neću razgovarati sa ovim čovjekom." Ona reče kroz zube.
"Hailee.." On reče i povuče je par koraka dalje od Samuela i Lore. "Hailee, tako mi je žao. Žao mi je što sam te dovukao ovdje. Ali sada je kasno, on te neće ostaviti na miru. Samo razgovaraj sa njime dvije minute. Bit ću uz tebe svo vrijeme, samo mu reci ono što stvarno misliš i osjećaš i daj mu doznanja da ne želiš više da ga vidiš ali na civilizovan način, molim te. Već smo napravili dovoljno drame, svi zajedno. Lore zaslužuje objašnjenje, uradi to zbog nje ako ne zbog njega. Vidiš da jadna žena nema pojma ni da postojiš."
ESTÁS LEYENDO
C.O.P.
Fanfiction"U meni nije ostalo mnogo, moram te imati. Cijeli svijet mi se može smijati ali to mi je beznačajno. Moja duša zahtjeva tebe i, ili će te dobiti ili se smrtonosno osvetiti." "Ti nisi normalan. Ali činjenica da sam se ja zaljubila u opsesivnu osobu m...
