TAJKUN

DEO 16

Snazno je  pokušavala da  potisne svoje misli i zaspi. Ali uprkos svom naporu za opuštanjem, osjećala je kako joj se um još uvijek vrzma mislima o slučaju i svemu što se dešavalo tog dana.

Nagli zvuk kucanja na vratima prekinuo je njen pokušaj mirnog spavanja. Pomislila je da je možda samo umislila zvuk, ali kada je kucanje ponovljeno, shvatila je da je stvarno neko ispred njenih vrata.

Ostavivši krevet, tiho je prešla preko sobe i otvorila vrata. Na njenom pragu stajao je Mihajlo, iznenadivši je svojom neočekivanom pojavom. Njegove oči su gledale u nju, dok je stajao tamo sa svojim karakterističnim samopouzdanjem i šarmom.

Helena je bila zbunjena, ne znajući što da misli o njegovoj prisutnosti. "Mihajlo, što ti ovde?" upitala je, pokušavajući zadržati svoj ton neutralnim.

Mihajlo je samo stajao tamo, gledajući je s blagim osmijehom. "Želio sam te vidjeti, Helena. Razgovarati s tobom", rekao je.

Helena je osjećala kako joj srce ubrzano kuca dok je stajala tamo, suočena s Mihajlom na svom pragu. Bila je nesigurna kako da reaguje, ali istovremeno je osjećala neku čudnu privlačnost prema njemu.

"Mihajlo, ovo nije vrijeme ni mjesto za razgovor", rekla je, pokušavajući zadržati svoju odlučnost.

-" Nije ali pozovi me u stan i bice.. i ja sam tebe ugostio u svoju kucu..."

Pogledala ga je u oci, te se pomjeri u stranu.

-" dobila si odmor..."

-" koliko duboko prste imas u tome? Znam da sam ti na tragu"

Sjeo je na krevet i prepoznatljivo samo njemu se nasmijao.

-" Nisam znao nista o tome, a odluka je bila nacelnikova jer su me pratila nedeljama bez uspjeha, a ako mene pitas bez razloga"

-" Kriv si za ubistvo premijera... za sverc oruzja"

-" Dosao sam da razgovaram sa Helenom, ne sa inspektorom. Kada se vrazis na posao nastavi da me uhodis, sad nisi na posao..."

Pruzio je dvije avionske karte. Primjetila je u dva razlicita dana, Njemacka.

-" Ova je moja bicu tamo poslovno 2 dana... a onda imam odmor od 20 dana koji cu provesti, obici cu dvorac, planinariti po malo i tamo imam sjajnu vikendicu za odmor"

-" srecan put"

Hladno je rekla, na sta se on sutane.

-" Znam da sam ja glavni krivac u tvojoj glavi ali u tebi ima nesto i zelim da vidim da li me osjecaj vara..."

-" Ima, da ima zelja da trunes u zatvoru"

Nasmijao se smekerski, te proskenira njeno lice .

-" Bicu na aerodromu, cekacu te ispred za 3 dana..."

Mihajlo uzmi ovu kartu, oboje znamo da ne mogu tek tako doci.

Ustao se mirno i krenuo ka vratima, a ona sa kartom krene za njim.

-" uzvi je, ti si interesantno lice policiji, a ja te jurim da te uhapsim"

Opet se nasmijao, no sada se cuje da je to iskren smijeh

-" Sada juris mene da mi vratis kartu po stanu koliko vidim. A jos si bez znacke jer su ti je oduzeli posto sam u toj policiji samo tebi interesantan ostalina se ne svidjam"

napravio je 3 korak od ulaznih vrata ka njoj dok se ona nesvjesno odmice isti broj koraka.

-" Niko nas ne zna, niko ne zna ko sam ja, niko ne zna ko si ti... bicemo turisti na selu koji uzuvaju u prirodi."

-" Znam ali"

Nije shvatala zasto joj ruke podrhtavaju, noge kleckaju... samo je znala da gleda u njegove oci i cudi se kako neko moze imati tako savrseno lice

-" Cekacu te"