Osmi deo

618 41 4
                                    

Monahinja

Vuk se probudio i primetio da je njegov krevet na pogrešnoj strani sobe. Posteljina je mirisala na cimet i vanilu. Grlio je jastuk sa crnom navlakom, tada se setio. Podigao se u sedeći položaj kako bi video gde je ona. Nije ležala u krevetu. Okrenuo se po sobi. Njenu sobu je zamišljao kao sve, samo ne kao ovo. Zid suprotno od kreveta je bio crn, ponoćno  taman, poput samih dubina pakla crn. Na njemu je bila anđeoski bela drvena polica sa knjigama, knjige su bile čudno poređane, svetlija pa tamnija, veća pa manja, pa ponovo veća. Na zidu desno ocrtavalo se plavetnilo morskih dubina sa crvenim ormarom, toaltnim i radnim stolom. Zid sa krevetom je bio beo sa hiljadama sićušnih kristala u sebi, krevet je imao crnu i ljubičastu posteljinu. Zid levo od onog sa prozorom ga je najviše iznenadio. Na sebi je imao tapete kao novinske članke i po njima crvenom farbom bilee su ispisivane reči. Čitava soba mu je oduzela pažnju, bilo je toliko toga za posmatrača, samo je okretao glavu sa strane na stranu.

-Sviđa ti se?-nije ni primetio kada je ušla

Trgnuo se i pogledao u nju. Na sebi je imala pidžamu, meku kao kašmir i belu kao sam sneg sa ljubičastim ljiljanom preko grudi.

-Neobična je.-iskreno je rekao

-Budi počastvovan, među retkima si koji su ušli u moju sobu.-rekla je i naslonila se na dovratak

Gledali su se ćutke. Ni jedno nije htelo da spominje ono što se desilo juče, ali su znali da će morati uskoro.

-Gde su tvoji?-napokon je upitao

-U crkvi. Svake nedelje idu. Dobro je za tatinu popularnost, mama voli da miriše na tamjan, a deka.. On prosto uživa.-rekla je i pokupila kosu u neurednu punđu

Gledao je u svoje krilo.

-Biću dole da spremim doručak.-rekla je sa osmehom i bosa krenula dole

-Kupatilo su vrata pored.-doviknula mu je

Vuk je podigao svoj jastuk i našao neotpakovan poklon. Kada se umio i prošao rukom krpz kosu ugledao ju je u odrazu ogledala. Skočio je i čuo kako se smeje.

-Samo da ti dam četkicu. Deka ju je jutros kupio.-rekla je između smeha

Namerno joj je dunuo u lice. Zateturala se unazad.

-Ikada čuo za pastu?-pitala je kroz zgroženu facu

Nasmejao se i poljubio je u čelo.

-Biću dole.-rekla je

Vuk je sišao dole kako bi pronašao veliki sto namešten samo za njih dvoje. Vuk je ušao u kuhinju opijen prelepim mirisom.

-Šta praviš?-pitao ju je i zagrlio sa leđa

-Korpice od kajgane i turski hleb.-rekla je i brzo ga poljubila

Pustio ju je da izvuče jedan pleh iz rerne i ostavi drugi.

-Treba pomoć?-pitao je naslonjen na zid

Odmahnula je glavom.

-Sem ako nećeš da praviš salatu..-dodala je prezauzeta odvajanjem svojih korpica

Vuku se ta ideja dopala. Uzeo je paradajz i salatu iz frižidera. Seckao je i pokušavao da impresionira Anušku. Ona bi se samo smejala njegovim pokušajima. Ubrzo mu je oduzela nož i poslala da opere ruke i lice koji su bili zaprljani od paradajza. Krenuo je gore kada ga je zaustavila.

-Imaš ovde dole, ispod stepenica.-rekla je brzo

Vuk je video u njenom pogledu da nije želela da ide gore. Mahnuo je rukom i krenuo u kupatilo. Kada je video da se okrenula što tiše je pošao stepenicama. Oprao je ruke i lice, a zatim ušao u njenu sobu.

LedWhere stories live. Discover now