Dnevna doza mog omiljenog dečka
Bude me glasovi, jedan nepoznat i drugi Oliverov. Sredim se na brzinu, ogrnem bade mantil i izađem iz spavaće sobe.
- Naravno, kad ne koristiš mozak, čime razmišljaš? - Oliver je grdio nekog mršavog tipa, koji je mirno stajao.
- Danas se završava tvoj dosadašnji život, jel jasno? - viknuo je i tip se cimnuo.
- Pobogu Olivere doživeće fras zbog tebe - govorim dok im se približavam. Obojica su se okrenuli ka meni, Oliver se i dalje mršti dok me dečko gleda uplašeno, deluje tako mlado.
- Ja sam Valentina, ti si pretpostavljam Ivan? - pružam mu ruku dok on polako podiže svoju. Rukujemo se.
- Da, ja sam Ivan, drago mi je - pročisti grlo.
- Jesam li te probudio? - Oliver me grli oko struka i kratko ljubi.
- Mislim da si i komšije probudio. Jesi li rešio problem?
- Jesam, deo problema, vodim ga kod doktora.
- Možeš i mene da odbaciš kući - predložila sam.
- Danas je subota - namrštio se.
- Sinoć si me kidnapovao sa žurke, moram da obavim par poziva, uostalom deluješ iscrpljeno i treba ti tuš. Odspavaj pa ćemo se čuti, važi?
- Dobro - ponovo se namrštio.
- Idem da se spremim i nemoj toliko da ga plašiš, pomisliće da si manijak - u prolazu sam namignula zbunjenom Ivanu.
- Dobro jutro Stefane - smešim mu se dok mi otvara vrata.
- Dobro jutro Valentina, kako bolovi? - pita me ljubazno.
- Pod kontrolom zahvaljujući tebi.
- Crni koliko puta treba da ti kažem da ne flertuješ sa mojom devojkom? - Oliver je i dalje nervozan.
- Ne obraćaj pažnju na njega od jutros je nadrndan - sporazumemo se pogledom i uđem u auto.
- Vozimo prvo Valentinu kući - Oliver je seo do mene a Ivan na prednje sedište. Uhvatila sam ga za ruku, nadajući se da će mu to pomoći da se opusti. Osećam da će prsnuti od nervoze. Udahne duboko i poljubi me u slepoočnicu, uzimajući minut da se sabere.
Ispred moje kuće Oliver izađe iz auta sa mnom.
- Biće sve u redu - tešim ga.
- Nadam se da mu neću otkinuti glavu - proskitao je kroz zube.
- Nećeš samo diši duboko i seti se, porodica.
- Pokušaću, dođi - privlači me u zagrljaj i ljubi ali gladno.
- Idi - odvajam ga od sebe.
- Zvaću te - još jednom me poljubi i ode.
- Ćao tata, mama - moji roditelji doručkuju.
- Jesi li gladna? - pita me otac.
- Jesam - spustim torbu i smestim se za sto.
- Eva mi je rekla da je Oliver došao po tebe - tata kaže između zalogaja.
- Jeste - nasmešim se u sebi.
- Mogao je da svrati na doručak - mama dobaci.
- Otišao je do bolnice, ali ako želite ga upoznate, mogu organizovati susret - predložim.
YOU ARE READING
Pokušaj da zaboraviš 🔚
RomanceOna je prevarena, nevina i povređena, on je proračunat, posesivan i racionalan. Valentina iznenada odlučuje da zaboravi sve problem koje ima u životu, zato otputuje u drugu državu i odluči da izgubi nevinost sa strancem koga nikad više neće videti...