Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Je l' vi volite utorke? Ili ste poput mene? Totalno su mi niđe veze, ali se ipak radujem izbornoj dogodine na taj dan. Ajmo sad malo punit koš za smeće..
~Jeste li ikad preispitivali svaku svoju riječ prije nego bi ju prevalili preko usta? Je li vam se desi da razmišljate o načinu na koji ste pozdravili tetu u pekari? Imate li konstantno loš predosjećaj? Sadrži li vaš život gomilu nepotrebnih rituala? Vrte li vam se svakodnevno upitnici iznad glave? Pričate li puno sami sa sobom? Mrzite li velika društva, buku i gužvu?
Puno pitanja, baš kao što je to u mom životu svaki dan. Ako vaši odgovori nisu uvijek 'da' onda imate sreću, niste anksiozna osoba. Za razliku od mene.. i svake trinaeste osobe na svijetu.
Počelo je bezazlenim, pretjeranim polaganjem nade u mene, a kako ne bih iznevjerila sve te ljude davala sam svoj maksimum, u svemu. Sve vezano za mene je uvijek moralo biti savršeno, jer sam si sama to naredila. Perfekcijonizam je bio očit već i u prvom razredu, ali nažalost sve je to preraslo u nešto puno više. OCD mi je ustanovljen valjda negdje u sedmom, ne znam točno. Nije to samo konstantno pranje ruku ili brojanje stepenica, to je skup rituala koje ako ne uradiš tvoj mozak gleda kao potencijalnu opasnost. Laički rečeno. Tu se javlja stalni strah, što dovodi do napada panike.
Ovo vama zvuči glupo, ali moj mozak misli da ako ne zaspim na desnom boku sutra će se dogoditi nešto loše. Ili ako pri odlasku na autobus ne razmišljam o nečem pozitivnom imati ćemo prometnu nesreću.
Zapravo cijeli moj život se može svesti na 'šta ako' pitanja. Šta ako padnem pred cijelim razredom? Šta ako me pregazi auto? Šta ako se tati desi nešto loše na putu kući? Šta ako ljudi misle o meni nešto ružno, a ne žele reć? Šta ako sam u krivu oko svojih mišljenja?
Pokušajte zamislit kako je kad ti se u glavi vrte samo tvoje pogreške, kad preispituješ svaki svoj potez i kada jednostavno moraš o svemu razglabat sam sa sobom. Normalno je da se tada javlja stres i nervoza. I stvarno mrzim, kao i svi koji imaju ovakvu vrstu mentalnog poremećaja, kad mi se kaže da se smirim ili što sam tol'ko nervozna. Kontam da ljudi obično ne misle ništa loše, ali vjerujte mi da bih i ja voljela biti opuštena i bez stalne tjeskobe.
Anksioznost ide ruku pod ruku sa depresijom, mada u većini to bude samo onaj depresivan mood kao i kod drugih ljudi. "Vi ste nebo, a ta loša razmišljanja oblaci. Oni odu i dođu, jer vrijeme se mijenja." Gledala sam neki video na tu temu i mora se priznat u pravu je. Mada se ovo ne može koristiti za kliničku depresiju.
Dođu nekad dani kad bih digla ruke od svega, i sve što želim je bit u svojoj sobi i samo spavat, jer ako sam budna razmišljam puno. A moje misli su samo jedna velika vreća brige. Nije ovo lijenost, više je kao zdrav čovjek u invalidskim kolicima koji nema više snage. Cijenim ja pokušaje nagovaranja mojih roditelja i prijatelja da izađem van, ali jednostavno ne podnosim kisik. Zbog tog sam odustala od 80% stvari u životu koje su mi značile.
Glupo je što imam način na koji listam knjigu ili prešaltavam programe, što uvijek sve mora biti na svom, u mojoj glavi izmišljenom, idealnom mjestu-u simetričnoj ravnini. Što odbijam odlaske na kave zbog straha od naručivanja pića, jer možda ne bude dovoljno ljubazno. Glupo je što me pojede trema i toliko se brinem o svom liku u tuđim očima. Ili što sam stalno na mobitelu kako bih imala što manji doticaj s ljudima. I koliko god željela riješiti sve ovo, ne mogu.
Jer anksioznost nije gripa, jedino što možeš je da uzmeš konce u svoje ruke i obuzdaš je. Ali se bojim prestat brinut.
Znam da sam svima više dodijala sa 'gledanjem kroz roze naočale', i mene to nervira, no to je jedini način na koji smirujem stalne glasove u svojoj glavi.
Vrijeme te nauči da se nosiš sa nekim stvarima, pa tako i sa ovim. Rado bih bila ponovno stara ja koju boli đon za sve i svakog. Nadam se da će mi to vrijeme jednom donijet, a do tada ću pazit da svaki moj part i poruka budu sa parnim brojem slova inače mi moj OKP neće dat' da spavam.~
O ovome zna jako mal' broj ljudi, niti volim pričat o tome, niti to spominjem. Samo sam imala potrebu izbacit ovo iz sebe, ne želim da shvatite ovo kao neki crnjak, imam sretan život, na koji mi se nažalost nekad teško fokusirat. Ali danas je utorak, tj. već srijeda, idealno vrijeme za glupe ideje. Ne znam ja prenijeti ovo sve na način koji bih željela, pa možete ako vas zanima otić na yt pogledat koji kratki video o tom.
Kanta se napunila, stoga - gasi struju, motaj kablove.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
