22. Andrea

3.7K 358 33
                                    

Nikad mi se nije desilo da me adrenalin ovako pokosi i tijelo mi kompletno utrne. Bubnjanje u grlu i u ušima istovremeno kroz mene šalje talase neobjašnjive energije koja mi prostruji kroz vene. Mješavina straha i očaja je najružnija kombinacija koju sam do sada imala, a samo jedan uzdah olakšanja me napustio kad sam čula njegov vrisak. Živ je, ali nije dobro.  Ko zna u kakvom je stanju s obzirom da je onoliko krvi bilo na autu i na tlu. S druge strane, u mom stomaku mučnina je prijetila da će izaći van na sam zvuk Braninirovog glasa. Nikad nisam očekivala da se iza tog čovjeka krije neko ovakav, zapravo mi je skroz neprepoznatljiv. Uvijek je bio staložen i miran, bez ijedne naznake nasilja u sebi. Kakvo li sam čudovište pustila u svoj život u moje tijelo? Kome sam dozvolila da me posjeduje i šta sam to tako dobro vidjela u njemu. Kiselina iz želudca samo što nije došla u grlo i prvi drhtaj prođe kroz mene. Disanje mi je odjednom plitko i neravnomjerno, Nemoć je ono što nikad nisam voljela da osjećam, a hladnoća odbojna i nepoželjna.

"Onda neće biti problem da prihvatiš moje uslove i nađeš se sa mnom u mom stanu zar ne? Adresu znaš, a ja ću vrataru reći da te pusti unutra" ne sviđa mi se ovo, ali Vuk je u njegovim rukama. Problem je taj što ne smijem da mu vjerujem. Mislila sam da je prihvatio kraj i nastavio sa životom dalje. Ovo što radi nema nikakvog smisla ili ga ja ne vidim.  Ponaša se potpuno van sebe i strah me same pomisli na posledice.

Pogledam u Mladena koji sjedi pored mene i drži me za ramena, stišćući vilice do pucanja. Kad me našao na parkingu jedva sam mogla da udahnem od jecaja i panike. Toliko me sve u meni boljelo, da sam mislila da neću preživjeti noć. Nisam mogla da dišem a mozak mi je radio punom parom razmišljajući o tome šta li se moglo desiti. Natalija i Davor nervozno šetkaju po prostoriji. Nisam mogla da mu ne javim šta se dešava jer bi on možda mogao da zna nešto o svemu tome, a Natalije je za vrijeme svega toga bila sa Mladenom.  Davor je odmahnuo glavom i jako provukao prste kroz kosu. Očito se ne slaže s onim što je čuo i nije jedini. Natalija je oštro uzdahnula a ja samo zatvorila oči przivajući u misli lik čovjeka kome dugujem sve što imam. Vuk mi je vrati sve ono što sam negdje uz put izgubila, a ljubav koja se rodila je samo bonus, a za nju bi uradila bilo šta.

"Kad želiš da dođem" bez daljeg premišljanja sam pristala na zahtjev znajući da se igram vatrom i da bi sve moglo poći po zlu. Čula sam Vuka kako izgovara moje ime prijetećim tonom punim nemoći. Gdje li je bio? Policija ga traži, ali bar sad znamo s kim je. Nadam se samo da sve ovo neće biti uzalud i da će ga uhvatiti.

"U osam večeras da me čekaš u stanu samo u gaćicama i grudnjaku. Ja ću se postarati za ostalo" nasmijao se i poklopio mi slušalicu. Izgubila sam se u momentu kad sam čula njegov zahtjev i protrnula od glave do pete. On želi od mene... O Bože! Nisam ni bila svjesna da plačem.

"Andrea, molim te smiri se" Mladen je promrmljao a ja sam izgubila bitku sa suzama skrou i jecaji su počeli da se nižu jedan za drugim.

Branimir od mene želi napraviti kurvu, onakvu kakva sam bila, onakvu kakva je moja majka. Ne znam šta da uradim da Vuka izvučem iz one agonije. Šta god da se večeras dogodi, mnogo stvari će se promjeniti i ponovo ću postati ono što sam bila. Jedno veliko ništa!!!

"Treba mi nekoliko minuta samoj. Biću u sobi" ostavila sam ih u tišini u uputila se na sprat. Koraci su mi bili teški, tijelo tromo, a grudi bolne. Bila sam razapeta između odluke da spasim sebe i da spasim njega. Zašto nisam toliko razmišljala o tome? Zato što ja bez njega ne postojim i ne bi bila ništa više osim tijela bez duše. Njemu da se nešto dogodi i sama bih nestala. Ja bez njega nisam ja i ono što ću da uradim je na moju čast.

Iako sam legla na krevet, nisam mogla da zaspim. Nisam ni sinoć spavala, a misli su mi rasute i ni malo lijepe. Ono kroz šta on sad prolazi ja ne bih podnijela. Koliko mi je žao što mu nisam rekla koliko ga volim, koliko mi znači i na šta sam spremna zbog nas. Zašto nisam odmah pristala da se uselim kod njega i priznala mu sve ono što mi je već jako dugo na duši? Suze su i dalje tekle,  a tijelo mi se grčilo toliko jako da sam na kraju zagrlila jastuk i jecala u njega vrišteći VOLIM TE  kao da me može čuti.

Zbog tebeWhere stories live. Discover now