ʀᴀŠᴛɪᴋᴀ

138 22 70
                                    

Eyo, ljudi s interneta, odavno se nismo čuli. Slobodno pišite šta se apdejtalo u vašim životima, zanima me. Osim wattpada, čiji logo sada izgleda sačuvala-majka-Božija.

Prošla davno baba s kolačima, tako da samo ostaje nada da ste fino proveli praznike i blagdane 💗 Uskoro Valentinovo - dan jeftinih slatkiša - još se netko raduje?

Nije me bilo aman dva mjeseca u randomu i već mi se polako kiše od silne prašine i paučine koja se nakupila.
Zbog nekih zdravstvenih razloga sam morala izbivat sa watta na jedan kraći period, ali sad smo svi na okupu lol.

Želim se usput zahvalit curama koje su me pokušale nahranit svojom kreativnošću, sigurno ću usvojit dosta ideja jer su odlične xx

Trigonometrija me proganja u mislima tako da nemam baš vremena za fino razradit neku temu, so danas ćete dobit sastav male @mene na temu strah iz nekog 7. razreda, i guess. (update tjedan dana nakon šta sam napisala ovaj uvod ~Iz trigonometrije sam fasovala keca, pa ako vam treba tutrijal kako zaboravit na test slobodno se javite u inbox~)

Volim ovaj stastav i njegov glupi naslov iako nije ništa posebno. ((za ove potrebe su neke rečenice malčice izmijenjene))

Uživajte, i sve vas, koji izdvajate vrijeme za čitanje ovog randoma, puno volim, cAkAnE ste!

~Je li vam se kad desilo da dođete premoreni iz škole, nakon hrpe glupih predmeta, umirete od gladi i za ručak vas dočeka raštika?
Najradije bih tad preskočila ručak, no tog u mojoj kući nema. Mora se jest šta je skuhano i kraj, nema rasprave.

Mrzovoljno moram popustiti, sjesti za stol, te po pestoti put slušati tatu kako govori da se na ukus navikne s vremenom, čak niti on - najveći raštikoljubac - ju nije volio ko mali.
Prešutim komentare i pojedem s gađenjem.

Zbog prethodnih rečenica možete pomisliti kako sam nezahvalna, djeca u Africi gladuju ili ste jednostavno jedni od onih koji propagiraju o tom koliko je zelenjava zdrava. Nije problem u tome. Rado bih poslala cijelu šerpu čorbe direkt za Afriku, čak bih jela svo drugo povrće doživotno, ali ništa od tog nije moguće.
I dalje moram nastavit jest tu bombu vitamina.

Pitam se je li to gađenje zbog bezukusa ili možda iz straha?

Straha? Da, straha. Pripisala bih to Petar Pan sindromu, no još sam uvijek dijete pa zvuči besmisleno.
Ili možda i nije, nakon što bolje promislite. Vrijeme jako brzo leti, uskoro ću i ja morati biti odrasla i očekivat će se ponašanje prikladno tom.

Prije sam se veselila svom odlasku na fakultet, a sada bih da vrijeme stane i da me tamo neki Petar Pan odvede sa sobom u Neverland.
Ako se pitate kakve veze fiktivan lik i raštika imaju sa mojim strahom sada ćete dobiti željeni odgovor...

Naime, jednom prilikom nas je vjeroučiteljica na satu upitala kako ćemo znati da starimo. Točan odgovor nisu bile niti sijede, ni teško kretanje, čak ni bore.
Odgovor je bio sve samo ne očekivan; spoznala je da stari nakon što joj je prvi put samo od sebe došlo da želi jesti raštiku.

Otud nekako seže moj strah. Ne želim biti stara. Ne želim zavoljeti raštiku. Ne želim postati zaboravljena, sama, bespomoćna. Ne želim, jednostavno, ne želim, bojim se. Iako znam da je starenje neizbježno.

Ako mislite kako ova priča ne pije vodu slobodno pitajte starije ljude jesu li ju volili ko mali, a uživaju li u njoj sad.
Također promotrite djecu za blagdanskim stolom; skoro svako skida raštiku s japraka, dok im mama dobacuje:  „Jedi sine, zdravo ti je.” 

Mladi ne vode toliko računa je li nešto zdravo ili ne, dok su stariji sušta suprotnost. Možda vole raštiku baš zato što je na glasu kao bomba vitamina. Možda misle da će tako duže živjeti. Možda su u većem strahu nego ja.

Realnost je da ćemo svi jednog dana dobiti bore, teško hodati, slabije čuti, još gore pamtiti, s nostalgijom gledati slike i prepričavati omladini svoje anegdote - ako se uopće budu dostojni sjetiti kako imaju bake/djedove.
Pomalo jezivo, no istinito. Raštika nas ne može spasiti od toga, može nam samo pokazati kako naša duša više nije toliko mlada da bi vjerovala u letećeg dječaka.
Čak i vapci na grani znaju kako vrijeme ne može stati, niti pomoću nekakvog eliksira mladosti kog su tražili luckasti alkemičari, ono odlazi u nepovrat i uopće ne žali za nama. Dapače, vjerovatno nam se još i ruga jer smo naivni i mislimo kako je cijeli život ispred nas.

Jedini lijek protiv vremena je mitska legenda o življenju punim plućima. Samo sa spoznajom kako ste prošli sve što ste imali možete mirno dočekati starost. I time ubiti svaki strah koji struji vašim arterijama.

I dalje ću s prijezirom jesti to žbunje, i uvijek prednost dati mesu u japraku, te se nadati kako zapravo Petar Pan postoji.
Ne dozvolite nekoj fobiji da ubije dijete u vama, sve ide svojim tokom. Kada dođu dani ispunjeni raštikom nadam se da će svatko od nas biti upotpunjena osoba.

. . .

Fobija (grč. phobos - strah, bijeg) je izraženi trajni strah, najčešće prekomjeran ili neopravdan. Ima ih raznih vrsta, od onih za koje smo svi čuli do nekih koje čak zvuče suludo. Poput primjerice straha od gutanja.

Fobija nije isto što i strah, jer nas strah zapravo ne sapliće toliko u životu. No ukoliko to uništava vašu svakodnevnicu potrebno je ići na razgovor sa stručnom osobom. Jer vrlo vjerovatno sami sebe nećete moći postepeno pripremiti i nagovoriti na suočavanje - a ono je jedini izlaz.

Dok se sa strahovima razumna osoba može nositi i sama realizovat da za neke stvari neopravdano misli kako su opasne i strašne.~

Nakon što sam pročitala cijeli dio ponovno apsolutno shvatam svoju nastavnicu koja je rekla kako sam se previše pogubila.

E da, ako i vi želite sa 16 izgledat kao da ste 7. osnovne naručite eliksir za pomlađivanje, po povoljnoj cijeni od samo 9 999 kuna i 90 lipa kod mog dilera lovrenisbae #znamdasamdushica

Nakon povratka bila sam u sister šoku, neki ljudi su se ovdje toliko pogubili u lažima da ih žalim. Pored tog me jedna cura optužila da mrzim Dalmatince, iako su mi prva liga, samo zato što sam joj rekla kako fjaka nije kvantna fizika lol. Uglavnom, pretpostavljam da će bit jedan od skorijih partova o svemu tom. Maloj Pinokii bih rado ponovno iznijela sve tvrdnje o njenom laganju, no pobrisala je random i blokirala me. Suza za palu sestru.

❤♡💙 love you!

Koliko vas briga za Valentinovo, od 1-10? Imate li vi neki strah? (mislim da sam vas ovo već pitala, ali ne udi, kažu da od viška glava ne boli)

Do idućeg puta, hakuna matata (:

Kako je lepo biti glupWhere stories live. Discover now