4.
uvijek sam htjela sestru. malenu poput mojih lutkica - koje ćemo jednog dana zajedno češljati. htjela sam te naučiti pendranju po trišnji, kako voziti biciklo i bacati žabice.
tvom dolasku sam se radovala toliko da su me vlastite kosti i koža grebali.
maštala sam kako ćemo zajedno praviti čupavce, komentirati dečke, biti jedna drugoj rame za plakanje.
na kraju sam se ispostavila sestrom - promašajem. često razmišljam šta bi bilo da si se rodila u drugoj obitelji, bi li bila sretnija? bi li oni posvećivali svu pažnju koju treba sunce poput tebe?
makar te volim beskonačno nisam to nikad znala pokazat kako spada. nekad se zapitam gdje sam bila sve ove godine tvog odrastanja? zar sam stvarno toliko dugo sve ostale ljude stavljala ispred tebe, a poslije se kajala i zatvarala u svoju istrunulu ljušturu? danas pred mojim očima više nije ona mala curica koja me molila da se igram sa njom. ali i dalje imaš njene oči, bez kojih ne bi bilo neba u našem domu. onaj isti prodorni smijeh i toplu dušu. samo što si sada postala toliko bistrog uma da se mogu postiditi i stari filozofi antike. još ljepša i sjajnija nego prije - sunce zbilja voli da se umrsi u tvoje kovrče i spava na tvojim obrazima.
ali u istoj mjeri se vidi i neka tuga u tvojim očima. nešto što tako malena ne trebaš doživljavati od ovog okrutnog svijeta.
nisi zaslužila sve ovo. djetinjstvo po bolnicama, redovita briga oko lijekova i zaglupljeli ljudi koji nisu spremni za oslijepljujući sjaj tvoje duše.
volim te i voljet ću te zauvijek više od ikog. znaj da uvijek možeš doći meni - ovog puta neću zabrljat. puštat ću ti EKV, Azru i Galiju, plesti ćemo zajedno vijence od tratinčica, jesti mandarine, ljuljati se na staroj ljuljački i plesati pod zvijezdama. trebala sam to ranije napraviti, ali istina je da ljudi ne znaju cijeniti one koji vrijede - pa ni ja.
zaslužuješ tone nježnosti i ljubavi i nikad nemoj pristati na išta ispod toga. nisam sebe mogla spasit na vrijeme, no pobrinut ću se da anđeo u tebi nikad ne umre.
znaš, nedavno sam morala opisat sreću.. nije mi to predstavljalo nikakav teret, samo sam stvorila tvoju sliku u glavi. želim da kad i za 10 godina čujem tvoje ime prvo pomislim na sreću. oči boje krova svijeta. april. kolaž papir. čupavce. zeke. lunapark. papir kamen makaze. slobodu. poletnost.
kad ti god bude teško znaj da ćeš imati utočište u mom zagrljaju. želim biti bolja sestra. želim ti pokazat koliko te volim. slobodno mi kradi odjeću, ako treba ja ću te osobno za koju godinu spremat za dejt i voziti u slastičarnicu. bit ću tu da zajedno utapamo tugu u kavi kao da je petit keks. potrudit ću se da svima budu slomljene noge ako budu zaslužni za pucanje brana u tvojim očima. kupovat ću ti stripove i vodit te na koncerte.
radit ću sve ono o čemu sam maštala.
jer moja princeza nije zaslužila ništa manje od bajke, bajke u kojoj će sva čudovišta biti kažnjena za svoja nedjela. a ja ću se magično iz zle Pepeljugine sestre pretvoriti u dobru vilu i obojati planetu u crveno. samo zato što ti voliš tu boju, a za tebe mi ništa nije teško uraditi.
ovo ću ti jednom pokazat. i znam da ćeš shvatiti.
nadam se da će do tada sve stvari sjesti na svoje mjesto, a ako se to i ne desi opet ću te voljeti više od života ♡
od sestre koja te voli beskrajno, i tako zauvijek svemiru najmiliji
