Lu

hocu li ikada imati minutu pauze zivote 

Susjedi koji se jebu citavu noc back at it again molim vas MOGU LI BAR NA DAN BIT SLOBODNA

Isto tako samsada na tiktoku naisla na star wars meme i sjetila se kako je Kylo zapravo umro i pocela sam plakati???
          Ah yes, sta nesanica uradi od covjeka <3

Moji susjedi iznad mene vuku namještaj od 1 ujutro – trenutno je 6:15 – i iskreno, ja kad mentalni slomovi ali u isto vrijeme molim vas nisam spavala 3 dana zašto mi ovo radite

NIKADA NECU ZABORAVITI DJEVOJKU KOJA ME JE NAPALA JER JOJ NE ZELIM RADITI COVERE OVDJE NA WATTPADU MOLIM VAS UBIJTE ME DOBILA SAM WAR FLASHBACK

Anice, moj umivaonik je začepljen danima,
          Ne znam što bi moglo biti
          I sredstvo za čišćenje ne djeluje, ali smrdi na nešto jako opasno.
          
          Dlake moje kose čekaju dan kada će doći vodoinstalater. 
          Ovo je svakidašnjica o kojoj smo nekada pričale.
          Opet je zima: nebo je bijelo i kiša pada
          I noć je – busevi prolaze pokraj mene puni ljudi.
          
          Kiša ulazi kroz moj otvoren prozor, 
          Grijanje je upaljeno i prevruće je i ne znam ga ugasiti.
          Tjednima razmišljam: ovo rade živi ljudi,
          Jučer kad sam trčala avenijom i prolila kavu po rukavu svog najdražeg kaputa,
          
          Kada sam kupovala novu četku za kosu:
          To je to. 
          Parkiranje. Lupanje vratima na hladnoći. Nedostajanje.
          
          Nešto od čega si odustala. Želimo da prođe zima i dođe proljeće. Želimo da nas netko zovne (ili ne zovne), pismo, poljubac
          Želimo još još još
          
          Postoje trenuci kada hodam, i uhvatim sebe u odrazu ogledala –
          Toliko se radujem:
          Živim. Sjećam te se.

Strange canyon road, strange look in your eyes

Not me remembering I'm in love with Adam Driver 

Will the wind ever remember
          The names it has blown in the past?
          And with this crutch, its old age and its wisdom
          It whispers, "No, this will be the last"

Oni ne razumiju da, kad napuniš jedanaest godina, još uvijek imaš deset, i devet, i osam, i sedam, i šest, i pet, i četiri, i tri, i dvije, i jednu godinu.
          Kad se probudiš na jedanaesti rođendan, trebao bi se osjećati kao da ti je jedanaest, a nisi.
          Otvoriš oči i sve je isto kao i jučer, samo što je sada danas. I uopće se ne osjećaš kao da imaš jedanaest godina. Osjećaš se kao da još uvijek imaš deset. I imaš deset – ispod jedanaeste godine si još uvijek desetogodišnjak.
          
          Naprimjer, nekada možda kažeš nešto glupo, i to je dio tebe koji ima deset godina. Ili nekada možda želiš zagrliti mamu i sjediti joj u krilu – to je dio tebe koji ima pet godina. 
          Možda jednog dana kad tvoje dijete bude imalo jedanaest godina osjetiš da želiš plakati. To je dio tebe koji ima tri godine, i to je sasvim u redu. Ja to kažem svojoj mami kad je tužna i želi plakati. Možda se osjeća kao da ima tri godine.
          
          Način na koji stariš je poput luka ili godova na drvetu ili onih drvenih babuški koje poklapaju jedna drugu, svaka godina je unutar sljedeće.
          Tako je imati jedanaest godina.
          
          Ne osjećaš se kao da si jedanaest godina ovdje. Ne odmah. Možda treba par dana, tjedana, ili čak mjeseci prije negoli počneš odgovarati sa "Jedanaest." kad te upitaju koliko imaš godina.
          I uopće se ne osjećaš kao pametni jedanaestogodišnjak, sve dok ne počneš govoriti da imaš skoro dvanaest.
          Jednostavno je tako.