1. poglavlje

23 0 0
                                    

Kerry je polako budilo sunce koje se uzdiglo taman iznad zgrade preko puta,tako da su joj sunčeve zrake blještile ravno u zatvorene oči.Mislila je ignorirati to i vratiti se natrag spavanju,ali joj je Doris došla u sobu,lagano lupila ruku,te doviknula na izlazku-"Budi se!"Nije se htjela ustati,ali morala je  tako da se stigne pripremiti na vrijeme,uostalom nema pravila koji govori da,ako spavaš ne sudjeluješ u igri.Kerry je bila sigurna da će Kyle biti oduševljen da spava tijekom igre.On bi je izmrcvario do kraja,ali neće tom gadu dopustiti to zadovoljstvo,ne bi prestao pričati o tome.Kyle je Kerryin najbolji prijatelj,poput brata.Nedaleko prije nje je došao na otok,brzo su se sprijateljili i nerazdvojni su.Dio njezinog  djetinjstva,još uvijek je.Ima puno toga što mrzi i voli u isto vrijeme kod njega,ali jednu stvar uopće ne voli,a to je da je stariji od nje,i to za nekoliko mjeseci!Hodala je hodnikom,vidjela  nekoliko Archera kako sjede na prozoru i razgovaraju,naravno ona je zadnja koja se probudila,opet.Prije je bila među prvima,ali ovi dani su tako naporni da nema volje se ustati iz kreveta.Došla je do glavne sobe,neki,među njima je bila Doris, su sjedili u krugu  i njihova je vođa,Claire,govorila o strategijama za danas na uzvišenom stolcu.Samo kad se Kerry sjeti šta je sve napravila da dobije tu titulu,bila je uporna do boli,ali mora priznat' da je jedna od najboljih vođa koje su imali.Bile su tu i glasine da je htjela biti Overlord ili kako je  još zovu Black Death,ponekad da smire zastrašujući dojam imena Blackie,no glasine su glasine,ništa više.I da je to istina ne bi nikad uspjela,to je opće poznato svima da nitko ne može srušiti Overlorda,sami pokušaj te dovodi do smrti.Davali su jedno drugom karnistar pun vode,tako u krug.Kerry je popila dva,tri gutljaja,nije baš bila pretjerano žedna.Svako jutro počinju sa zdravom hranom.Na listu imaju miks koje kakvih trava,pokraj njih jagode i šlag.Pojela je na brzinu,obrisala usta s istim listom te odjurila do svojeg luka.Prije nego što je izašla iz sobe Claire ju primi za rame na što se okrenula.

"Moraš nam ubrati šumskog voća,tvoj je red danas."-osmjehne se.

Kerry pomisli <Barem je pristojna.>

"Naravno."-rekla je makar joj se nije dalo,ali imala je pravo,danas je na njoj red.

Brala je šumsko voće nedaleko od grada blizu šume,kad je on došao.Osjetila je povjetarac iza sebe,čula škripanje tenisica i kako se smije,odmah je znala tko je to.Okrene se.

"Bok."-odjednom se razveseli.

"Bok.Šta radiš?"

"Kaj ne vidiš da berem..."

"Bobice."

"Šumsko voće."-lagano ga lupi po glavi.Sve što je sitno i voćno on zove bobicama.

"Jedva čekam Bema.Imamo nove utvrde izgrađene."

"I mi isto.Kaj vam vrijedi nove utvrde kad ćete nak i ovak izgubiti."-izbelji se,tipični Kyle.Djetinjast i voli živcirat'.

"Samo se ti nadaj.Koliko ja znam Archeri nisu zadnji put pobjedili."

"Nisu ni Speedsteri."

"Ali su bili bolji od Archera."

"Kak' ti znaš?"

Htio je nešto reći,ali ga prekine glas koji je dopirao s oceana.Bili su predaleko da razumiju što je rekao,ali je bilo dovoljno da ih zanima.Bili su to Taylor i Jim sa nekim klincima njihovih godina.

"Rekli u da dolaze neki novi."-rekla je Kerry,te Kyle i ona se pogledaju u isto vrijeme.Dali su se u trk,ali naravno on je bio brži.

"Vidjeli smo vas na kilometre!"-dovikne Taylor kad je vidio da trče nizbrdo sve do plaže.

Kyle brz kao munja dođe u nekoliko sekundi dok Kerry kao kreten nakon minuta.Skinuli su vreće s njihovih glava.

"Sorry zbog toga,ali je protokol."-reče Jim koji pokušava biti uljudan novim članovima The Losta.

The LostTahanan ng mga kuwento. Tumuklas ngayon