Glas U Tišini

22 0 0
                                    

Probudio me majčin glas, zvala me s posla da provjeri da li sam se probudila za školu.

MAMA: Hana da li si se probudila?

HANA: Da mama jesam, kao i uvijek kasnim
 
MAMA: Pojedi nešto prije nego kreneš, vjerovatno ću kasniti danas imamo puno posla

HANA:okej mama idem se spremati...

Nakon 5-10 minuta čula sam zvono, bila je to moja prijateljica Viktorija koja dolazi svako jutro po mene da bi zajedno išle do škole.

VIKTORIJA:Samo mi reci da si spremna već Kasnimo...

HANA:da, da jesam evo samo da obujem patike, opusti se svakako 1. Čas imamo Fiziku.

VIKTORIJA: da upravu si... Ali znaš da želim vidjeti Tonija.

HANA: Ček što se uopšte dešava sa vas dvoje?

VIKTORIJA: (samo se nasmješila)

HANA: Viktorija imali nešto što ne znam, i nešto na čemu trebam čestitati?

VIKTORIJA: Okej da skužila si me

HANA: Aaaaa čestitam a sad moramo malo ubrzati inače će nas i nastavnica fizike upisati.

'nakon škole Hana i Viktorija otišle su u kafić, i poručile svoju hranu'

VIKTORIJA: I Od tada smo zajedno..
' hana je bila zamišljena i slušala je dnevnik na televizoru u ćošku kafića'

VIKTORIJA:Hana? Hej Hana slušaš li me uopšte

HANA: Čekaj sad slušaj vijesti

*Vijesti:DOBAR DAN, ZAMOLILI BI SMO VAS DA OD SADA BUDETE OPREZNI I ZAKLJUČAVATE SVOJA VRATA, JER SU SINOĆ U 19:00 PRONAŠLI  DVA UNAKAŽENA TIJELA. UBICA JOŠ NIJE PRONAĐEN ALI UZ TJELA PRONAĐEN JE I PAPIRIĆ NA KOJEM JE PISALO  ' OVO JE POČETAK'. ZAMOLILI BI SMO VAS DA SE PAZITE, UGODAN OSTATAK DANA. *

GLASNA TIŠINA... Where stories live. Discover now