Među zvijezdama

Zvijezde

Izdah na hladnom noćnom vjetru pretvara se u srebrnasti prah zvijezda koje se besramno kupaju u tamnom plavetnilu neba. Sve što sad čujem su zvuci auta koji žurno gumama prelaze preko tek pokvašene ceste. Misli postaju bučne sve više, kako oči dosežu onu najsjajniju zvijezdu od svih. Ili mi se samo tako čini. Nekada bih se mogla zakleti da se pomjera i da osjetim leptiriće u stomaku kada pogledam u nju. Zamislim se nekada da je možda to jedna od planeta i da me tamo čeka nešto, neko. Ali i dalje ne mogu da se uvjerim da postoji tako jaka ljubav. Nada ipak zaškakilja moje srce i pošalje me u krevet sa molitvom na usnama, da se dogodi nešto novo i avanturistično. Tako svako veče upadam u carstvo iz kog ne želim da izađem.
Savršeni svijet prekida osjećaj posmatranja i vraća me brzo u realnost. Otvaram brzo oči. Nešto se sagelo i gleda me u oči, ali kada je primjetilo da sam budna vraća se nazad. Tu su još dvije crne figure. Ustajem i počinjem da čitam molitvu stišćući krst u rukama. Kada sam završila ništa se nije promjenilo i figure su još tu. "Šta hoćete od mene?": grubim glasom pitam sjenke. Srednja sjenka mi odmah odgovara: "Ovdje smo da te regrutujemo za galaktičkog vojnika. Radićeš sve po naredbi. Od onoga što se bude izvršavalo u misijama će da zavisi bezbjednost svemira i, naravno, Zemlje. Ne možemo te regrutovati bez tvog odobrenja." Ne mogu da vjerujem šta čujem.