'Sumnja je istina do pola svučena'

18.1K 470 16
                                    

Još jedan kišni dan znači da mogu uživati u svom krevetu s čašom toplog kakaa i dobrom knjigom. Obožavam kišu, što ćeš, totalni sam klišej.

Dok mi od prozorsku latu lupkaju kapljice kao da me zovu na igru, opet zamišljam neku ludu ljubavnu priču sa zgodnim i opasnim, tajnovitim, a opet nježnim i dobrodušnim muškarcem i jednom plahom, bojažljivom djevojkom. Nepopravljiva sam.

"Ljubavi, gdje si?" čujem tatu na hodniku kako doziva.

"U krevetu." viknem i ostanem ležati. Tata uđe u sobu i kad me vidi počne mahati glavom, lijevo-desno.

"Zaboga kćeri pa zatvori taj prozor, pokisnut ćeš u vlastitoj kući." odmah se baci na zatvaranje.

"Adam, ne vidiš li da sam pokrivena od glave do pete. Znaš koliko volim ovo vrijeme, pusti me da uživam." nasmije se na to što ga zovem imenom pa dođe i sjedne kraj mene da me zagrne dekicom i poljubi u čelo.

"Nikad se nećeš promijeniti. Takva si bila i kao dijete, bježala si od nas po kući i skrivečki otvarala sve prozore dok je vani bio najgori pljusak." sjetnim pogledom me promatra kao da mu fale te godine.

"Na tebe sam, uzimam ono što želim." udarim ga laktom i nasmiješim se. On mi uzvrati osmjehom i rukom prođe po kosi.

"Kad bi i Patrick bio na mene, spasio bih se." uzdahne "Došao sam se javiti, idem u firmu jer imamo neki sastanak. U listopadu izlazi nova kolekcija i pripremamo reviju." digne se pa navuče hlače i popravi kravatu "Ubit će me ovaj posao, prestar sam za sva ta sranja. Vidimo se mala." okrene se na petama i ode.

Spustim knjigu na jastuk do sebe i uzmem mobitel u ruke da okrenem bratov broj. Zvoni, ali nitko se ne javlja.

"Gdje je taj bandit opet?" otpuhem pa se naslonim natrag na leđa ponovno utonuvši u svoj svijet maštarija.

"Rosie, Rosie dušo" Leslie panično ulazi u sobu.

"Leslie, što vam se dogodilo?" pitam ju.

"Gospodin Patrick," zadihano govori "nešto mu se dogodilo. Ušao je u svoju sobu, mislim da krvari."

Zaletim se ravno prema bratovoj sobi i uđem naglo kao kakav luđak.

"Jebote Rose, nisi čula za kucanje?" prodere se kad izađe iz kupaonice. Oko mu je zatvoreno i u masnici, a usnica mu je natečena.

"Pat, zaboga kako to izgledaš? Što ti se dogodilo?" krenem prema njemu, ali me zaustavi odmah.

"Nije tvoja stvar, izađi vani."

"Ti si mi brat, naravno da je moja stvar."

"Rose, samo izađi. Ne želim te uvaljivati u svoje probleme."

"Jel ti sebe čuješ? Neću izaći odavdje dok mi ne kažeš što se dogodilo!"

"Ne tiče te se." okrene mi leđa i krene natrag u kupaonu. Uđem i ja za njim s namjerom da sve izvučem iz njega, ali on se okrenuo i ne namjerava progovoriti.

"Patrick, neću izaći odavdje dok god mi ne odgovoriš na pitanje." zaključam vrata i ubacim ključ ravno u grudnjak. "Pa sad ti izvoli. Možemo ovdje cjeli dan stajati, što se mene tiče."

"Zar uvijek moraš biti tako tvrdoglava? Zašto ne možeš shvatiti da je bolje da ne znaš."

"Jer nije bolje. Tko će ti pomoći ako ja neću. Daj, reci mi što je bilo."

Par trenutaka on šuti prolazeći rukom kroz kosu, kao da razmišlja hoće li reći ili neće.

"Upao sam u neka govna." na koncu je rekao "Posvađao sam se s jednim tipom jer sam mu bario curu, a on je glavna manga po gradu."

"I to su tvoja govna?" gledam ga skeptično, sumnjam u tu priču "Nekako ti ne vjerujem baš u to."

"Nije ništa čudno da mi ne vjeruješ, ali to je istina. Stvar je u tome da je on stvarno opasan, tko se jednom zakači s njim u velikim je problemima." govori grizući nokte nervozno.

Nisam ga do sada vidjela toliko uplašenog, ma da je u zadnje vrijeme stalno bio živčan i razdražljiv, ali ovo je bilo nekako drugačije. Toliko da je i meni tijelom prošla neka jeza.

"Slušaj, ako je tako pritaji se onda na neko vrijeme može?" pogladim ga po nadlaktici, a on me nervozno pogleda i kimne glavom "Lijepo ostani neko vrijeme ovdje, ja ću se pobrinuti za osiguranje. Izmislit ću tati nešto, znaš da bi on sve dao za svoju princezu. Ti se sad lijepo odmori i naspavaj, izgledaš ko govno." nasmijem ga. Otključam kupaonu i krenem van da ga ostavim malo na miru, treba mu samoća.

"Hej, Rosie." proviri glavom s vratiju "Hvala ti."

"Nema na čemu braco." kimnem mu i zatvorim vrata za sobom.

Bože taj klinac, uvijek se uvalja u neke probleme, to je strašno. Nadam se samo da ovo nije toliko ozbiljno kao što on tvrdi da je. Mislim, nije valjda taj lik toliko lud da bi radi ženske napravio neko sranje? Pa ako je manga, valjda bi ih trebao imati na lageru.

Ostavim se ispraznih paranoja i pokušam nazvati tatu, ali ne javlja se, valjda je na sastanku.

Sjednem natrag kraj prozora i ponovno razmišljam o bratovom pogledu. Ima nešto drugo u tome, ne vjerujem mu dovoljno, mislim da me laže. Previše je bio prestrašen da bi se radilo o tako jednostavnoj stvari i nije ni Patrick za bacit kad se treba potući, a onda opet ako je taj lik stvarno neki veliki frajer možda i govori istinu?

Iz misli me trgne mobitel, zove me Alice.

"Hej sunce, što mi dobroga radiš?" čujem njezin piskutavi glasić s druge strane linije.

"Evo, uživam u kiši."

"Da pogodim, usput sanjariš o nabildanom princu na bijelom konju?"

"Bingo." nasmijemo se obje.

"Romantičarko. Hoćeš li ikad maštati o nekom divljem seksu sa znojnim vrtlarom za promjenu?"

"Neki od nas tragaju za nečim, kako bih rekla, uzvišenijim?"

"Pričaš sranja, po običaju."

"Koliko god ti je taj glasić slatki i djetinjast, toliko ti je jezik prljav." kažem joj, a ona se počne smijati.

"To samo ti možeš reći." odvrati "Zvala sam da te pitam hoćemo u đir večeras? Maya je za, a Janet se zatvorila s dečkom u seks sobu i ne javlja se na mobitel."

"Možda bi i mogla, da. Ionako sam pod stresom, moram se opustiti."

"Okej onda. Budi spremna u 9, dolazim po tebe."

Zaklopim mobitel i odem se spremati. Dok se tuširam ponovno mi padne na pamet Patrick pa se opet pobudi moja sumnja da laže, a tijelom mi ponovno prostruji odvratni strah.

"Uf Rosie, prestani s tim. Koliko mislim o tome i prizvat ću neki vrag na kraju."

OtetaHikayelerin yaşadığı yer. Şimdi keşfedin