PONOS I PREDRASUDE

Chapter 1

''Gordost joj je rasla sa svakim pokušajem da je zastraše, i topila se pred mogućnosti da bude voljena. ''

Opšte je poznata istina da je bogatom neoženjenom čovjeku žena neophodna.Ma kako da su malo poznata osjećanja i gledišta takvog čovjeka prilikom njegova prvog dolaska u neko susjedstvo, ta je istina tako duboko ukorenjena u svjesti susjednih porodica da se on smatra punopravnom svojinom ove ili one njihove kćeri.

-Dragi moj Bennete - reče mu jednog dana njegova žena. 

-Jesi li čuo da je Nederfildski park najzad iznajmljen? Bennet  odgovori da nije čuo.

-Pa eto, jeste. Gospođa Long je maloprije bila kod mene i ispričala mi sve o tome.

Benet ništa ne odgovori.

-Zar ne želiš da znaš ko ga je uzeo? - Nestrpljivo upita njegova žena.

-Ti želiš da mi kažeš, te nemam ništa protiv da to čujem, reče joj on. Ovo joj je bilo dovoljno ohrabrenje.

-Pa, dragi, treba da znaš o tome. Gospođa Long kaže da je Nederfild zakupio vrlo bogat mladić iz sjeverne Engleske, te da je dolazio u ponedjeljak u četvoroprežnim kočijama da vidi to mjesto i da je bio toliko očaran njime da se odmah pogodio s gospodinom Morisom. On će se doseliti prije Miholjdana, a neke njegove sluge biće u kući već krajem iduće nedelje.

-Kako mu je ime? Upita je on.

-Bingley.

-Je li oženjen?

-Oh, neoženjen je, naravno, dragi moj. Vrlo bogat momak, četiri ili pet hiljada funti godišnje. Kakva divna prilika za naše kćeri!

-Zašto? Od kakve to važnosti može biti za njih?

-Dragi moj Benete, odgovori njegova žena, kako možeš biti tako glup! Ti svakako znaš da ja očekujem da se on oženi jednom od njih.

-Nastanjuje li se on ovjde s tim ciljem? 

- S tim ciljem?! Gluposti, kako možeš tako da govoriš! Ali, vrlo je vjerovatno da će se on zaljubiti u jednu od njih, pa ga stoga moraš posjetiti čim dođe.

-Ne vidim nikakva provoda za to. Ti i kćerke možete ići ili ih možeš poslati i same, što će možda i biti najbolje, jer, pošto si ti isto toliko lijepa koliko i ma koja od njih, može se desiti da se dopadneš gospodinu Bingleyu više od svih njih.

-Dragi moj, ti mi laskaš. Zaista sam bila lepa, ali ne uobražavam da sam i sad nešto osobito. Kad žena ima pet odraslih kćeri, treba da prestane da misli na svoju ljepotu.

-U takvim slučajevima ženi često ne preostaje dovoljno ljepote da bi mislila na nju - Izjavi on.

-Dragi moj, ti zaista moraš otići i posjetiti gospodina Bingley-a kad nam postane susjed.

-To ti, zaista, ne mogu obećati. 

-Ali, imaj u vidu naše kćeri. Pomisli samo kakvo bi udomljenje bilo za ma koju od njih. Sir William i lady Lucas su rešeni da odu samo zbog svoje kćeri, jer, znaš, oni obično ne posjećuju došljake. Ti zaista moraš otići, jer će za nas biti nemoguće da ga posjetimo ako ti to ne učiniš.

- Ti si zaista pretjerano obazriva. Mislim da će gospodinu Bingleyu biti vrlo milo da nas vidi. Poslaću mu po tebi nekoliko redaka da ga uvjerim kako od sveg srca pristajem da se oženi kojom god hoće od naših kćeri, ma da moram dodati i neku lijepu riječ za moju malu Lizu (Elizabeth).

-Neću da to uradiš, Liza nije nimalo bolja od ostalih i zaista nije ni upola tako lijepa kao Jane, niti je upola tako dobročudna kao Lidija. Ali ti uvijek moraš njoj dati prvenstvo.

-Ni jedna od njih nema bog zna šta što bi je preporučilo. Budalaste su i neznalice kao i sve djevojke, ali Liza je oštroumnija od svojih sestara - Odgovori on.

-Bennete, kako možeš da ružiš tako svoju rođenu djecu!? Uživaš da me ljutiš. Nemaš milosti prema mojim jadnim živcima.

-Pogrešno me razumiš, draga moja. Slušao sam već najmanje dvadeset godina kako ih spomineš sa uvažavanjem.

-Ah, ti ne znaš koliko patim.

-Nadam se da će tvoja patnja proći i da ćeš doživjeti da vidiš mnoge mladiće sa četiri hiljade funti godišnjeg prihoda kako se doseljavaju u naše susjedstvo.

-Neće nam biti ni od kakve koristi da i dvadeset takvih dođu, ako ne htjedneš da ih posjetiš.

-Možeš, biti sigurna, draga moja, da ću ih, kad ih bude dvadeset sve posjetiti. 

Gospodin Bennet je bio tako čudna mješavina oštroumnosti, sarkastičnosti, rezervisanosti i čudljivosti, da njegovoj ženi ni iskustvo od dvadeset tri godine nije bilo dovoljno da razumije njegov karakter. Nju je bilo lakše razumjeti. Ona je bila žena slabe inteligencije, malog znanja i promjenjive naravi. Kad je bila nezadovoljna, uobražavala je da pati od nerava. Glavni cilj njenog života bio je da uda svoje kćeri, a sva utjeha su joj bile posjete i novosti.

Vote-ujte, komentirajte i zapratite me za više. :) Svaki dan bi trebala izaći dva chaptera! Uživajte.