(jeon jungkook p.o.v.)
Moje muško ludilo savršeno je znalo kako nauditi ljepšem polu.
Nakon te prazne noći koja se ipak na kraju ispunila njenim jecajima, skoro pa sam izgubio sebe.
Kajem se.
Kada bih mogao vratiti vrijeme, pogledao bih te oči boje beskrajnog okeana i rekao joj kako će sve biti u redu.
Kako joj neću nauditi.
Ali nemoguće je vratiti vrijeme.
Naudio sam joj.
A volio bih da nisam.
Gdje je ona sada?
S kim je?
Kako se nosi sa tamom te noći?
Toliko pitanja a odgovori kao da su sami od sebe ukinuti.
Zbog svog samopouzdanja i željom da se nečije vrelo tijelo uvije sa mojim, potonuo sam u noć i omogućio sebi da to postane stvarnost.
Ugledao sam je.
Nju, tako nedužnu i bojažljivu.
I povrijedio sam je.
Natjerao sam je da protiv svoje volje primi moje prljave dodire po svom tijelu.
I plakala je, vrištala i opirala.
Ali nisam mario.
Jednim potezom uništio sam njene djevojačke snove.
Ovo je moja istina.
Moja neizgovorena istina.
YOU ARE READING
▪neizgovorena istina▪×j.k.×
Fanfiction"Zbog te neizgovorene istine koja me izjedala iznutra postao sam sebi nepoznat." - Jeon Jungkook
