Život na Olimpu

uvod

Sunce je boreći se sa tamnim zastorima ipak uspio otkriti unutrašnjost sobe na drugom spratu. Do prozora je smješten veliki krevet sa čistim bijelim plahtama koji je ostavljao utisak raskoša kao da je njegov vlasnik kraljević osobno. Hrastovu policu pored krasile su naslovne strane historijskih knjiga, starih epova i nekoliko knjiga poezije od Sapfe i Alkeja. Radni stol je bio u potpunom neredu, potpuno prekriven zgužvanim komadima papira, drvenim olovkama i nekoliko skica građevina poput Partenona. Mladić,plave kose i očiju boje krova svijeta, sjedio je za radnim stolom i vodio tešku bitku kako da riječi u svojoj glavi pretoći u slova na papiru. Nikako mu nije uspijevalo i borba je postajala sve žešća.

'' Lon, jesi li tu? '' - glas je dopirao iza zatvorenih vrata koja su vodila u dugačak hodnik.

'' Zauzet sam '' - Apolon je rekao gužvajući još jedan list papira.

Vrata su se otvorila i na ulazu u sobu stajala je djevojka kovrdžave plave kose čije su oči bile potpuno iste kao i kod Apolona. 

'' Rekao sam da sam zauzet '' - djevjka kao da uopšte nije marila šta je Apolon imao za reći već je prešla nekoliko koraka izbjegavajući njegov pogled i legla na veliki biserno bijeli krevet.

'' Mama kaže da Ares sutra dolazi '' - mladiću se nešto u grlu stegnulo kada je čuo to ime.

'' Od kud sad to? '' 

'' Ne znam, valjda opet hoće da stvara probleme. Vjerovatno ga je otac opet zvao da dođe kada završi sve ispite na fakultetu.''

'' Nakon onog što se dogodilo prošli put? ''- Apolon nikako nije vjerovao u činjenicu da je njegov otac, Zeus, pozvao njegovog brata da ih ponovo posjeti. Ares mrzi njihovu porodicu iz dna duše i Apolon je znao da postoji dobar razlog njegovog dolaska kojeg nisu znali ni on, a ni njegova sestra, Artemida.

'' Čudi me i da je Ares prisao da dođe? ''- Artemida kao da mu je čitala misli.

'' Vjerovatno samo voli da pravi nered ''- iako ni sam nije vjerovao u to, odlučio je da skrene svojoj sestri misli na nešto drugo.

Nekoliko sekundi su proveli u tišini dok je Artemida pogledom istraživala Apolonovu sobu. Zaustavila se na gomili izgužvanih papira. Pitala se šta bi to moglo biti. Možda ponovo nekoj djevojci piše ljubavnu pjesmu. Ali kojoj djevojci? Znala je da njen brat mnogo privlači pažnju i uvijek je mrzila djevojke koje su joj prilazile postavljajući pitanja o njemu. Apolon je, priznala je to i ona, bio lijep mladić, pametan i mnogim djevojkama, ako ne i većini, veoma šarmantan i privlačan. Znao je da razgovara sa ženama i Artemida je vjerovala da je to naučio iz onih silnih knjiga koje je pročitao. Jer mudrost muškarca se, uistinu, ogleda u njegovoj sposobnosti vođenja razgovora sa ženama.

'' Šta to pišeš? ''- ipak je upitala.

'' Pjesmu. ''

'' Kome? ''- Artemida je uvijek bila znatiželjna.

'' Dafni.''

Bila je to još jedna u nizu pjesama koje joj je pisao svaki dan. Dafne je bila najbolja prijateljica njegove sestre i Apolonova prva ljubav. Možda nije prva. Volio je on poeziju i umjetnost, a zasigurno je volio i ljubav. Ali Dafne je volio mnogo više. Ni jedna pjesma to nije mogla opjevati, ali ipak je svaki dan pokušavao svoju ljubav pretvoriti u riječi. Nije on znao da riječi ne vrijede mnogo ako dijelima nisu potkrijepljene, ali je vjerovao da ljubav mora da se iskazuje, da u njoj mora da se uživa. Nešto poput pjemse gitare u ljetnoj noći pod zvjezdanim nebom. Nešto neophodno za život.

Artemida napusti sobu ostavljajući Apolona kao zatvorenika svojih misli. Na putu do svoje sobe čula je viku iz kuhinje. Približila se velikim bijelim vratima iz kojih je dopitala zlatna svijetlost i osluškivala glasove koji su vodili napet razgovor u prostoriji.

''Razoriti ćete ovu porodicu''- čula je glas svog oca.Nije navikla da on zvuči zabrinuto pa je samim tim i razgovor koji je vodio za Artemidu bio interesantniji.

''Davno si ti uništio ovu porodicu, brate. Ovu vatru si ti potpalio, a sad je prekasno da gasimo požar''- nije mogla vjerovati, ali to je uistinu bio njegov glas. Artemida prekri rukom usta i brzim korakom dođe do svoje sobe. Nije željela vjerovati u ono što je čula, ali je znala da se neće dobro završiti ni po koga.