Prolog

20 1 0
                                    

Vidite li onu tamo brinetu? Nije je teško prepoznati. Drugačija je. Ako je idalje ne vidite pogledajte malo bolje. Ima smaragno zelene oci koje se poput mesečine odbijaju o mirnu vodu mora. Sedi na istruleroj još malo raspaloj klupi u krvavo crvenoj majici.

Našli ste je!Ali ono što vidite vam se ne sviđa.
Ne sviđa vam se to što nosi XL majicu, ili vam se ne sviđa to što nema savršeno ravnu kosu vec rašcupano kestenjastu.

Takve devojke danas nazivaju debela, prljava, ružna pa čak i nakaza. Ali ona nije kopija u masi drugih ljudi ona je unikat koji je zbog svoje cene omalovažavan i podcenjen.

Takođe ta osoba ili kako vi volite da kažete,, ta debela ima ime."
Ali  zbog  surovih predrasuda malo ko zna da se ona zove Nikoleta.

Vidiš  li samo kako malo po malo snažna kap suze udari o vodu praveći sićušan skoro ne primetan talas?Za razliku od tog talasa Nikoleta je sebe smatrala cunamijem ne zato što je zla, već zato što su je svi mrzeli.Medjutim ona nikad nije videla razlog njihove mržnje.

Kroz glavu bi joj svako veče prošlo bar hiljadu scena gde bi ona pokušavala naći razlog njihovih mrkih pogleda i zlih komentara, no ona nije našla ništa sem jedne reči:
DEBELA
Ta rec tako kratka, a toliko bolna njoj je zadavala jake udarce u srce koji bi joj poput kakvog alarma za požar napunilo oči suzama.

Nisu samo oni mrzeli njenu kilažu,mrzela je i ona. Svako jutro, podne, veče ona bi se ogledala u ogledalu i sa gadjenjem gledala sebe. Opipavala bi svoj stomak, merila širinu struka, brojala kilograme. I na kraju bi sve to završilo sa po kojom suzom i proklinjanjem dana kada se rodila.

Mrzela je sve što ima na sebi, a jedino što je volela je nestalo. Bio je to njen osmeh koji se izgubio u trećem razredu osnovne kada ju je Marko iz susednog odeljenja gurnuo niz stepenice govoreći joj:
,, Takvi kao ne bi trebali da izlaze iz kuće. Koliko si debela ne možeš da prođeš kroz vrata. Samo da znas zgadila si mi užinu. "

Ove reči su Nikoleti ostale urezane u srcu, čak i posle jedanaest godina. Čak iako je sad ona neka druga osoba, čak iako je dobila novu šansu za boljim sutra nju to idalje boli.Ne kaže se džabe da su reči gore od  rane. Jer rana će da zaceli reč nikad.

____________________________________
Hej ljudi❤️
Kao što možete da vidite  ovo je prolog za moju drugu priču. Ovu knjigu planiram da pišem kad završim ,,Impossible love". Ali ako vam se svidi možda bude krenula i ranije💓😉💋
Inc mislim da je ovo nešto drugačije i želim da ovom pričom pokažem da ne postoje samo full ribe sa savršenom kosom već i one manje savršene ali opet jedinstven☺️

You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: Feb 12, 2019 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

Druga šansa Where stories live. Discover now