Predosećaj. Tako zeznuta stvar. Dugo sam imala taj osećaj da će moje prvo štampano delo na neki način biti povezano sa tobom. Još jedan način da te nikada ne zaboravim. Pročitala sam negde citat koji glasi : "Kada se pisac zaljubi, ta druga osoba večno živi. U knjigama. Pričama. Kroz likove". Nisam baš htela da te ima svuda. To što si mi bio stalno pred očima je bilo dovoljno, ali eto. Nekoliko meseci kasnije.Moje misli o tebi upakovane u priču. Jedno takmičenje kasnije i stiže poziv. Javljaju mi da će moje delo izaći u sledećoj knjizi, priča im se dopala. Objavili su je. Prošlo je dosta vremena, a ja i dalje nisam pronašla način da te bar na kratko izbacim iz glave. Moja stalna inspiracija. Neprolazna misao. Mnogo toga, a opet ništa.