Under Black Wings ✔

~ 20. dio ~

Pomisao na akademski odgovor o prolasku audicije mi je stvarao ogromnu dozu straha, iako je proslo samo tjedan dana.
Vratila sam se doma s posla, iako sam za neko divno cudo danas radila popodnevnu smjenu. Otvorila sam vrata stana i umorno se bacila na kauc. Uporno mi je zvonio mobitel u torbi u kuhinji.
"K vragu i zivot vise, zar se covjek ne moze posteno ni odmoriti" zivcano sam ustala s kauca i dovukla se do kuhinje kako mi na dnu torbe nasla mobitel i javila se na Hyunin poziv.
"Gurrllll" odugovlacila je. Cim ona odugovlaci, znaci da nesto namjerava.
"Ja i Lillian smo mislile posto smo sve 3 zavrsile s ispitnim rokovima i audicijama da veceras malo izademo u klu-"
"Nije mi do izlaska nesto veceras" prekinula sam je.
"Ok onda cemo mi veceras doci k tebi" osjetila sam tu dozu tvrdoglavosti u njezinom glasu.
"Hyuna-" nisam ni uspijela dovrsit recenicu prije nego mi je poklopila slusalicu.
Samo sam prevrnula ocima na njezinu upornost i tvrdoglavost, no iako moram priznati - dobro ce mi doci nakon napornog radnog dana malo opustanja s Lillian i Hyunom. Nakon nekog vremena sam zacula zvono na vratima - dosle su.
Stajale su na vratima s rukama punih vrecica, unoseci ih u kuhinju i stavljajuci vrecice na stol.
"ZASTO NOSITE TOLIKE VRECICE?" samo sam cekala njihov odgovor.
Lillian:"Honey, znas kako se kaze - vrijeme je za girl's night. Pogledat cemo koji film da se opustimo i napravit veceru"
Hyuna:"A i nijedna noc ne prolazi dobro bez case dobrog vina" namignula mi je otvarajuci butelju crnog vina.
Napravile smo veceru i odlucile pogledati film. Otisla sam u kuhinju kako bi ponovno napunila case vinom po ne znam ni ja koji put veceras dok su njih dvije jos uvijek gledale film, kad mi je zavibrirao mobitel.

~Notifikacija: Poruka od Sana~

San: Hej, razmisljao sam ako si slobodna veceras, da se nademo i odemo na pice.

Pogledala sam u Lillian i Hyunu koje su se dobro zabavljale. Ma bit ce njima dobro i bez mene.

Me: Moze, zvuci dobro :)

San: Super, nadimo se ovdje.

Poslao mi je lokaciju mjesta di cemo se sastati.

Me: Uredu, vidimo se.

San: Vidimo se ;)

Otisla sam u sobu kako bi se spremila za izlazak sa Sanom.
Iskreno - bila sam uzbudena sto smo se ponovno nakon toliko vremena sreli, imamo puno toga za ispricat jedno drugome. Vrijeme je polako odmicalo pa sam se pozurila s spremanjem stavljajuci nausnice kao zavrsni detalj i popravljajuci kosu ukosnicama. Obukla sam visoke crne cizme i ogrnula sam se crnim kaputem jer ipak je zima svojim hladnim rukama obgrlila ulice Seoula.

Prije nego sam izasla iz stana, zaustavile su me Lillian i Hyuna.
Hyuna:"Di si ti mlada damo krenula?" odmjeravale su me od glave do pete sumnjivim pogledima.
"Idem na pice s jednim starim prijateljem" pokusavala sam izbjegavati njihove ostre poglede.
Lillian:"Stari prijatelj kazes ha?" nisu oklijevale da me povuku za stol, da sjednem i ispricam im sve vezano uz Sana.
Pogledala sam na sat i shvatila da cu zakasnit ukoliko ne krenem.
Hyuna: "Sretno na dejtu" derala se s vrata.
Samo sam prevrnula ocima dok sam ulazila u taksi koji je stajao parkiran ispred kuce, jer je i sama znala da sastanak sa Sanom nije bio dejt. Valjda?

~LILLIAN'S POV~

Nakon nekog vremena nakon sto je Bella otisla, zaculo se otvaranje vrata.
"Stigao sam" derao se Hoseok iz hodnika na ulaznim vrata.
"Dobro pa da si se i sjetio doci koliko kasnis" sarkasticno sam mu dala do znanja koliko zna trgat zivce svojim kasnjenjem.
"Posao nije dopustio prije" osmijehnuo se misleci da ga njegov osmijeh uvijek moze izvuci iz svih problema i situacija poput ovakvih.
"Vecera je u kuhinji, posluzi se jer ja i Hyuna gledamo film" pokazivala sam mu prstom na kuhinju.
"A di je Bella?" upitao je nakon nekog vremena otvarajuci novu bocu vina.
"Otisla je da se nadem s nekim prijateljem" nisam previse obracala paznju na njegovo pitanje.
"Kako se zove?" upitao me je ponovno dok je ispijao gutljaj vina.
"Choi San". U trenutku kad sam to rekla Hoseok se zagrcnuo gutljajem u potpunom šoku.
"MOLIM" bio je potpuno izvan sebe "IZASLA JE VANI SA CHOI SANOM?"
"Da, sta tu ima biti cudno? Ga poznajes?" nisam znala zasto je tako burno reagirao.
"LILLIAN RECI MI ODMAH GDJE JE OTISLA" poceo mi se ubrzanim koracima priblizavat.
"Ne znam, nije mi rekla di ide, zasto se tako cudno ponasas?" trazila sam odgovore ali ih nigdje nije bilo.
"DI JE NJEZINA TORBA S AUDICIJE?" poceo je sve vise podizati ton s dozom zabrinutosti i ljutnje u glasu.
"Gore u sobi valjda" nisam mogla protumaciti razlog njegova ponasanja.

~HOSEOK'S POV~

Nisam mogao doci k sebi kad sam cuo da je izasla s njime vani.
NE NE NE - SAMO NE SA NJIME.
Ako sad upadne u zamku, onaj gad ce je imati u svojim rukama. Uletio sam u njezinu sobu na katu i krenuo trazit torbu koju je imala sa sobom na dan audicije. Cim sam nasao torbu ispod kreveta, istresao sam sav sadrzaj torbe na pod i krenuo prekopavat po stvarima.
"HOSEOK STA RADIS TO?" ignorirao sam Lillianina pitanja i nastavio s prekopavanjem torbe.
Nasao sam ono cega sam se najvise i plasio - čip za pracenje lokacije. Taj gad joj je nekako ubacio čip u torbu. Ovo je diglo uzbunu za opasnost u mojoj glavi te sam sto je brze moguce izvadio mobitel i ukucao Yoongiev broj.
"YOONGI ODMAH LOCIRAJ LOKACIJU BELLINOG MOBITELA" derao sam se na pozivu kad sam istrcao iz sobe i uputio se ka izlaznim vratima ignorirajuci Lillian i njezina pitanja.

~LILLIAN'S POV~

Gleda sam ga kako prestravljeno gleda neki cudni čip u svojoj ruci nakon sto je prekopao Bellinu torbu.
"Hoseok, sta se desava?" zabrinuto sam upitala jer ga nikad prije nisam vidila ovakvog zabrinutog.
"YOONGI ODMAH LOCIRAJ LOKACIJU BELLINOG MOBITELA" derao se na mobitel sto je dodatno podiglo zabrinutost i strah u meni.
Izjurio je iz sobe i prakticki me gurnuo s vrata da sam pala na pod.
"HOSEOK OBJASNI MI STA SE DESAVA" derala sam se dok je on samo izjurio iz stana ostavljajuci vrata za sobom otvorena.