Mali dnevnik čitanja

A. Michaelides: Nijema pacijentica

The Silent Patient

Uff...upravo sam pročitala posljednjih nekoliko stranica i morala sam je istog trena smjestiti ovdje. Ovo je nešto vanzemaljski dobro. (Ili sam ja samo dugo apstinirala od trilera i krimića, malo previše pogubljena u pretežno ljubavnim romanima pa me sada ova napetost i genijalnost oborila s nogu?) Mislim da je ipak razlog ovo prvo, ovaj trenutak ne mogu pronaći dovoljno dobar atribut za knjigu. Mislim da to dovoljno govori.

Čula sam stvarno puno pohvala za knjigu, ali me siže iskreno nije baš jako zainteresirao. Pitala sam se hoće li mi biti dosadno. Kad sam započela čitati nepovjerljivost se samo produbila. Naime, već u prvim stranicama objasni se ona naizgled suština knjige: poznata slikarica ubila je vlastitog muža i odtada više nije govorila - postala je nijema. Ubojica se zna, slučaj je zatvoren. Otpočetka se prati osoba, psihoterapeut, koji je jako zainteresiran za slučaj i želi pomoći Aliciji (slikarici) koja je zbog iznenadnog prestanka govorenja, i izbjegavanja teške zatvorske kazne,  proglašena ludom i smještena u umobolnicu. Radnja započinje nekoliko godina nakon ubojstva kada se psihoterapeut Theo uspjeva zaposliti u ludnici u kojoj je smještena Alicija.

Ne dajte da vas prvih 50 pa i 100 stranica obeshrabri. Događaji će se činiti nepovezanima i možda ne tako bitnima, radnja kao da će se nepotrebno odugovlačiti. Ali vrijedit će!! Samo ću vam reći da sam se danas trebala ustati u 6:00, a sinoć se jedva natjerala otići spavati oko 1:00 (iako sam i bez toga bila neispavana i umorna). Knjigu sam jutros čitala u tramvaju (nikada još nisam čitala u javnom prijevozu) i umalo promašila svoju stanicu.

Trenutno sam u velikom iskušenju da ponovno pročitam cijelu knjigu kako bih je mogla pogledati iz drugačijeg kuta, no neću puno otkrivati. Ostavit ću vam još nekoliko citata i nadati da ćete pročitati ako još niste.

Ako ste pročitali, naravno, čekam vaše dojmove! Također bih htjela čuti neke vaše omiljene trilere/krimiće/horore, trebam malo preporuka u tom području!🤗

,,Ja bih svakako radije bila sama nego u društvu pogrešne osobe."

,,Ljudi većinom nisu živi, znate, ne zapravo - mjesečare kroz život. Ali Alicia je bila tako intenzivno živa... Bilo je teško skinuti pogled s nje."

UPDATE
Ubacit ću vam sliku posljednjih rečenica u knjizi (ne brinite, nije spoiler) i sliku Zagreba jutros, dan nakon što sam završila knjigu (6.4. - nije daleko od, kako Severina kaže, "snijega u maju"🤣). Slučajnost?