Poglavlje 2

235 1 6
                                    

Srpkinja konačno izlazi iz učionice, i vreme je za veliki odmor.

Po običaju, izlazim sam, prosle godine sa mnom bi bio Marko, ali pretpostavljam da me vise ne voli. Ja sam social reject. 🥺 Gej gas.

UH sranje, nemam više cigareta. Otišao sam do blok šopa da uzmem još, jer ne do bog da imam čista pluća.

Nakon što sam ispušio samo 10 meseci svog života (nezadovoljan današnjim rezultatom), krenuo sam da ispušim zadnju iz pakle. Sedim na hladnom betonu, tačno preko puta od one strejtare Ive. Mislim da ću da se ubijem.

Gledam na svoj jeftini sat, zato što sam sve pare spiskao na cigarete, i vidim da je vreme da udjem u školu. Vidim Aleksandra kako jede govna sa Markom, izgledao je zanosno, a onda me je ugledao. Video sam trunku sažaljenja kada je ugledao moju zapaljenu cigaretu kako se dimi u mojoj ruci. Gej gas.

Posle 2 sekunde, on skreće pogled, govori nešto onom krmetu, a zatim ustaju i kreću ka ulazu u školu.

Nesvesno krećem da hodam sporije, dok se Marko i krme sve više i više približavaju. Povlačim još jedan dim iz i dalje zapaljene cigarete. Marko je gotovo samo par metara iza mene, a moj um se gubi u mojim homoseksualnim tendencijama i u zamisli o njegovim definisanim trbušnjacima. Gej gas.

U trenutku osećam kako se zabijam u nešto čvrsto i mišićavo, pomislih : "Pa to sam ja!". Ali nisam, Marko je. Zatim čujem vrisak. Marko zadržava suze, dok ja vidim opekotinu na njegovom vratu, gde su se ranije nalazile moje home-made šljive. Gej gas.

"Što plačeš, pičko", izgovori krme.

Marko ga u bolu gurne, i Aleksandar krene da se valja po podu kao pregojeno prase na ražnju pred Božić.

U tom trenutku ostajem zatečen ovom situacijom. Marko trčeći ulazi u školu, pre nego što ja uspevam da izgovorim ikakvo izvinjenje.

Marko se gubi u gomili dece.

Ljubav u Doba CigaretaWhere stories live. Discover now