22. deo

1.6K 28 0
                                    

Elena P.O.V
U karantinu sam, u lepoj kuci u gradu kom ne znam ime.
Trenutno sam sama ali je sa mnom i Kristijan.
Dosadno mi je, jako mi je dosadno.
Zelim neku zabavu.. Zelim nesto zanimljivo.
Izasla sam na terasu kuce, sto je jedno od pravila koje sam prekrsila.
Pogledom sam presla po okolini, dosadno.
Vratila sam se u kucu i sela na fotelju, nemam telefon, tv, lap top.
Bukvalno sam odvojena od sveta.
I ne znam jos koliko cu biti ovako, ali ako bude duze od jednog dana, ubicu nekoga.
Setala sam pogledom po kuci i videla rupu u zidu, preko koje je slika.
Ustala sam i skinula sliku, ispred mene je bio veliki sef.
Oh muzicu moj, koliko kreativnosti imas.
Pocela sam da razmisljam koja bi mogla biti sifra sefa.
Njegov rodjendan? Pokusala sam, nije.
Ja zapravo ne znam nista o njemu..
Dan kad je ubio Konstantina? Takodje nije.
Nasa godisnjica? Nema smisla, to je apolutno ne bitan datum.
Ali hajde da pokusam..
Ukucala sam datum kada sam se udala za njega, i okrenula bravu.
Veliki sef se otvorio.
Novcanice, desetine buntova, kutije sa nakitom, telefon, lap top, pistolji, papirologija.
Uzela sam bunt novca i shvatila da mi je samo jedan bunt dovoljan da pobegnem. Nasi pasosi.. Kljuc od automobila.
Vratila sam novac na mesto i zakljucala sef a zatim vratila sliku na mesto.
Moram da osmislim plan za beg.

GlamurWhere stories live. Discover now