Trideset dana ljubavnog plesa

Četrnaesti dan

Neko kao svjetlo, kao da me vraća u stvarnost.
Neka škripa muzike koja mi podmeće ispod nogu kamenje. Koja me sputava, kao da mi svjetlo obara pogled. A dokle?

Dokle ja idem?

Gdje se ja gubim?

Nestade muzike, nestade stiha, i ispari kao da niceh nije ni bilo.

Prošaputa "Moram da idem, želim da odmorim"
"Previše si ti za mene"
"Ja ne mogu da idem u tvom ritmu"

I onda stalo je sve.