Oslobođena svjetlost Nur-Sejla Zvijer & Meri*ZAVRŠENA*3

4.

Moja najljepša svjetlost

Zalupila je vratima svoje zgrade, a da se nije ni osvrnula iako sam baš to rekao prije nego se odvezem ispred zgrade. Poraženog srca ponovo sam utjehu potražio u sestrinom stanu. Sayra kao i uvijek moja je podrška svaki puta kada dolazim u kasne sate i odlazim prije nego se probudi.

Sa svakim satom, svakim danom koliko je nisam vidjeo moja ljubav je rasla. Umjesto da se vatra polako gasi, moja se rasplamsala dok mi je sve više nedostajala. Odlučio sam da odem, na duži period, pa kud puklo da puklo. Ne mogu tatinu reputaciju sjebati zato jer sam zavolio onu koju nisam smio. Nisam se bojao gnjeva svojih roditelja zbog sebe, već zbog nje. Tačno sam na njenom licu pročitao istu emociju koja me već godinama unazad drži i znam da ako učinim prvi korak ona će stati uz mene, a to ne mogu dozvoliti. Ne mogu dozvoliti da njenu mladost uništim time što ću je etiketirati kao sestru koja je sa svojim bratom.

Jebeni balkanski mentalitet! Tračevi bi počeli kružiti i to bi je uništilo znam, jer je sada u najosjetljivijem dobu, zato ću stisnuti zube, okrenuti glavu i otići u Ameriku s nadom da će upaliti ona stara "daleko od očiju, daleko od srca". Na njen šesnaesti ro￰endan neću biti tu, jer moj poklon njoj biće moj odlazak.

Dan se provukao kao u magli, prespavao sam polovinu, a sada kao mahnit udaram u vreću dok mi svaki mišić više podrhtava od umora. Nedjeljom je teretana krcata, što bilderima, što kurvicama sa mobitelima u ruci slikajući se za društvene mreže. Koje glupače, pomislim dok ih gledam kroz staklo koje me dijeli od njih. Znoj mi se slijeva niz kičmu, a ja samo želim da otupim mozak i srce. Jeza mi se popne uz tijelo, pa se naglo osvrnem kao da me neko upozorio na neprijatelja iza leđ￰a.

Prizor nje, dok stišće pesnice pored tijela i molećivog pogleda natjera me da samo jače nastavim udarati o vreću. Glumim bijes i ljutnju zbog sinoćnje epizode njenog pijanstva, a zapravo sve što želim je da se ljubimo kao u mom autu. Okrenut le￰đima nastavim po svom, ali je pratim perifernim vidom kako mi prilazi, pa kratko zažmirim skupljajući hrabrosti da je otjeram od sebe. Neka vrišti moje srce u grudima, neka prsti me svrbe za njenim dodirom, neka mi usne bride od sjećanja na njene zrele trešnje, ali posustati neću. Umno sebi ponavljam "sestra, sestra" kako bi gnjev isplivao ispod sve ove ljubavi što se bori da ga zadrži daleko.

"Šta želiš Nur?", zadihan grubo je upitam. Tišina s njene strane me razdire, jer znam da čeka da prestanem, ali tvrdoglavo odbijam prestati udarati. Lijeva ruka, desna ruka, lijeva, desna, pa noga i tako u krug.

"Hoćeš li, molim te, prestati!?", Povisi glas da je čujem.

Prostorijom se raširio njen miris koji udišem sa svakim dubokim udahom, pa prestanem naglim pokretom i obgrlim vreću naslanjajući čelo na nju.

Skinem rukavice sa tatinim potpisom, pa se konačno okrenem i pogledam je. Oči su joj crvene, a obrazi rumeni, kao da je plakala. Stisne mi se u grudima, ali i dalje glumim kao da sam ljut.

"Šta hoćeš? Pitao sam te, nisi mi odgovorila!", Mrzim ton kojim joj se obraćam, ali nema mi druge. Za nju je najbolje da me zamrzi, da razbijem sliku o sebi koju ima u svojoj glavi.

Frotir mi dotakne vrat, a ja se namršteno okrenem i ugledam plavušu sa sisama na izvol'te pred sobom. Ne znam kada je došetala do mene, al trenutno sam joj zahvalan do neba. Savršeno ću je iskoristiti u svom naumu.

"Hvala Berina." kažem joj i pustim da joj se ruke spuste na moja ramena iako mi se koža ježi od njenog dodira. Spavao sam sa Berinom nekoliko puta nakon treninga i bila je dobra vožnja za pražnjenje.