"Izigrana"

4. Dio

•Elara Harlov•

Vrtila sam se u krug i to u sopstvenoj sobi. Tražeći odgovarajuću odjeću.
Kasnim na prokleti fakultet i to ne kasnim pet minuta ili deset već jedan čitav sat.
Ne znam zašto sam upisala fakultet ako ću kasniti.
Nikada ne kasnim, uvijek dođem na vrijeme ili ranije, a danas sam baš morala zakasniti.
Navučem na sebe crne pantalone i bijelu bluzu, torbu uzmem sa radnog stola. Pogledam u telefon i imam šta da vidim pet propuštenih poziva i pet poruka od Alore.
'Kasniš.'
'Gdje si prokleto?'
'Tako zgodan dečko studira sa nama.'
'Profesorica Amber nije primetila da te nema.'
'Ne moraš ni dolaziti.'
Glasno otpuhnem i udarim nogom od pod baš kao neko dijete. Brzo strčim niz stepenice, gotovo se sapletem na sopstvene noge.

"Jebena šeprtlja."
Glasno opsujem i ljutito prođem pored Vilijama.

"Treba li ti prevoz?!"
Glasno viče iza mene, podignem desnu ruku i odmahnem njom. Već sam pozvala taksi i čeka me ispred. Uletim u njega i izdiktiram vozaču adresu. Vozimo se 15 minuta do fakluteta, na veliku sreću nije bilo gužve pa sam stigla ranije. Mogla sam ići pješke da nisam zakasnila. Vozač stane ispred fakulteta te izvadim novac i platim mu vožnju. Brzo izađem iz auta i ubrzam korake do ulaza, ne gledam znatiželjne poglede na sebi, odlučno marširam do kabineta. Pramenovi kose mi lete u oči i ometaju me u kretanju, sada bih je cijelu počupala. Zastanem da bih je pokupila u neurednu punđu, ali me čudni trnci na leđima zaustave. Koža mi se naježi i postane mi previše hladno, blago se stresem na tu hladnoću.
Ne okrećem se iza sebe, ali osjećam jezu i nije mi bas ugodna.
Izbrojim do pet sekundi i odlučim krenuti, ali me nečija ruka zaustavi.
Sledim se na taj dodir.
Nije ni malo ugodan.

"Ispalo ti je ovo."
Muškarčev grubi glas mi dopre do mozga i usudim se pogledati ga. Ledeno plave oči zure u mene, nekako umiljato i očaravajuće. Obrve su mu skupljene i njegovom licu daju grub izraz, savršeno oblikovane usne su namještene u blagi smiješak i pružaju neku ugodu.
Ali zašto to u meni budi jezu?
Zagledam se u njegovu ispruženo ruku zajedno sa mojim novčanikom. Brzo podignem pogled do njegovih očiju i zahvalno se nasmijem.

"Hvala ti."
Zahvalim mu se i odlučim ga zaobići, ali me on zaustavi.

"Ašer, a ti si?"
"Elara."
Izgovorim svoje ime i još jednom se osmijehnem.

"Pa drago mi je Elara, imaš lijepo ime."
Ponovo se zahvalno nasmiješim, otvorim usta da nešto kažem ali me nečiji glas iz daleka zaustavi.

"Ašer, požuri se čovječe!"
Ugodan glas prostrujim mojim venama, zvuči tako muževno i seksipilno.

"Izvini kreten od mog brata me zove."
Ašer kaže i prođe pored mene brzinom svjetlosti.
Okrenem se za njim da vidim ko ima tako seksipilan glas, a kada vidim ta vitka leđa knedla mi zastane u grlu i srce mi počne ubrzano kucati.
Takav glas nosi Mračni.
E sada definitivno neću moći spavati.
A šta će biti kada mu ugledam lice to ni sama ne znam.
Nervozno pođem prema kabinetu i uđem bez kucanja.
Srećom stigla sam za vrijeme pauze. Razgledam po prostoriji i ugledam Aloru kako tipka po telefonu i jede neki čips.
Odem i smjestim se do nje. Poljubim je u obraz u znak pozdrava. Ona me pogleda ispitivački.

"Izgledaš kao da si vidjela duha."
"Ne, čula sam najseksipilniji glas ikada."
Alorine oči zasijaju i već vidim da je spremna za nove informacije.

"Ko ima takav glas?"
Slegnem ramenima vidno razočarana.

"Ne znam, nisam mu vidjela lice."
Savršen osmijeh joj se pojavi na licu, sigurna sam da smišlja neki plan.

"Bićeš sa tim dečkom."
Kaže ona samouvjereno.
Odmahnem glavom na njene riječi svjesna da se to neće dogoditi.
Samo zato što mi se koža ježi na njegov miris i srce mi počne ubrzano kucati na seksipilni glas ne mora da znači da smo srodne duše.
Mračni nije za mene, a sigurno ni ja nisam za njega.
.
.
.
Evo ga novi dio je tu. Pijavio se novi lik, Ašer. Na prvu kako Vam se čini njegov lik? Pojavljivaće se u priči često.
Postaviću ispod njegovu sliku.
Osavite komentare i vote, mnogo bi mi značilo.
Voli Vas Vaša Ela.
🤎⚘

Ašer Anderson