Nostalgija🔚 U Prodaji!❤️

I Poglavlje

Vučemo one kofere prema našem apartmanu koji je skoro na samoj plaži dok osmjeh ne skidamo s lica.

Njen je sretan kao i moj, ali vjerujem da je iz drugih razloga.

Ogledam se oko sebe udišući onaj miris mora duboko u pluća. Da, to je to što mi je nedostajalo. Mir, cvrkut cvrčaka, miris mora i ono najvažnije spokoj.

" Mama, hoćemo čim ostavimo stvari na kavicu pa se poslije raspakirati ili?"

" Može kako god želiš."

Kažem iako bih najrađe s koferima odjurila do kafića samo da svoju čežnju umirim za njim.

" Onda ćemo tako, jer ionako nam se nigdje ne žuri."

Osmjehnem joj se, jer veseli me vidjeti taj njen iskreni osmjeh kojeg sam bila toliko željna. Ni sama ne znam kad sam ju vidjela ovako nasmijanu i vedru što me opet pomalo baci u razmišljanje da kakva sam ja to majka bila.

" Mama, baci pogled iza sebe."

Pogledam ju te se kao u usporenom filmu okrenem i zanijemim. Ne da se promijenio nego je sve ljepši i ljepši.

Očima putujem njegovim tijelom primjećujući kako je dobio koju kilu koja mu stoji savršeno. Nikad nisam patila za nekim nabildanim muškarcima bez obzira koliko to lijepo izgledalo, a svaki do sad je ispao šupljoglav, a meni je to dovoljno da okrenem glavu na drugu stranu.

Zato ovaj primjerak ispred mene s laganom pivskom trbušinom prouzročuje moje mokre gaćice.

Sva sreća pa je vani već poprilično vruće pa vlagu koja imam osjećaj curi niz moje noge mogu prepisati tome. Vrućini!

" Mama, buljiš."

Ne trepćem. Ne pomičem se samo hipnotizirano gledam u njega koji mi vjerojatno po prvi put nabaci osmijeh.

" Ali ste stigli?"

Zanijemim, jer sve konzervacije do sad svodile su se na ' bok i hajde bok'.

" Aha."

Sve je što moj mozak uspije smisliti, a usta izgovoriti.

" Evo taman stigle. Krenule smo do apartmana ostaviti stvari pa do vas na kavicu."

Slušam svoju Nikol kako izvlači situaciju dok joj nijemo zahvaljujem, jer od mene nema ni a ni b.

" Baš lipo. 'Ajte onda da vas ne zadržajem. Vidit ćemo se kad dođete na kavu."

Gledam ga kako uz osmjeh odlazi dok mi ovaj njegov seksi glas zvoni po glavi, a moj mozak već smišlja svakakve prljavštine gdje bi mogla iskoristiti taj seksi glas.

" Bože mama pa da ću te vidjeti tako njemu. Ti koja si prva u razgovoru, zezanciji. Stvarno te zaludio."

Smije se na glas dok ja i dalje nijemo stojim i pratim one njegove odmjerene korake kojima se udaljava od nas.

Ni sama ne znam što me spopalo, samo znam da ću glavu izgubiti zbog tog frajera jedan dan.

" Zemlja zove mamu. Hoćeš li se pokrenuti, progovoriti?"

Bezvoljno skrenem pogled sa savršenstva za kojim sam slinila te pogled preusmjerim na svoje dijete koje mi se smješka jednom podignutom obrvom.

" Kunem ti se da te ne poznam mislila bih da si ludo zaljubljena."

Uhvati ručku kofera i nastavi putanju prema našem apartmanu s čim prekine razgovor u kojem doduše nisam niti sudjelovala.

Ne znam što se sa mnom dešava, ali čak sam i samu sebe zabrinula svojim postupcima. Uvijek sam bila ja ta koja priča te drži razgovor postojanim, a ovaj put sam se ukočila. Nisam čak uspjela izustiti ni jedno obično  'bok'.