Jaxon McCann

2.8K 140 0
                                    

"Covjecee!"poceo je da se dere."TI?Jason?Da imas osjecanja?!"
"Kako sokantno zar ne."rekao sam sarkasticno.
"Sorry..Moras joj reci!"
"Ne!"smjesta sam rekao."Kada budem sigurana da i ona voli mene priznat cu."
"Mozda ona ceka da ti priznas da bi ona priznala..."
"Ne.A sada idi!"
"Ok,ok!"ustao je i otisao u pravcu Madison i doktorice.
Nakon par minuta iz sale se zacuo vrisak.Odmah sam skocio i krenuo uci ali vrata su bila zakljucana.Vristanje se nastavilo dok sam ja pokusavao da udem.
"Jason!"cuo se bolan vrisak.Udario sam vrata nogom te su se ona otvorila.
"Gospodine izadite!"sestra me pokusala izgurati ali sam samo prosao pored nje i uhvatio Anabell za ruku.
"Sve ce biti uredu!Samo polako."
"Plasim se."rekla je nakon cega je jos jednom vrisnula.
"Znam.I ja."
Nakon par minuta zacuo se plac bebe.
"Musko je!"doktor je viknuo dodavajuci malu bebu sestri.Ona ju je brzo omotala u ljubicastu dekicu i prisla nam.Dodala ju je Anabell.
"Cestitam"rekla je sa osmjehom."Dobili ste preljepog djecaka."
"Preljep je!"nasmijala se.
Jedna suza mi je skliznula niz obraz dok sam ih gledao.
"Jay?Ti to places?"upitala me.
"Ne!"brzo sam je obrisao."Nesto mi je upalo u oko."
"Da,sreca."
Samo sam se nasmijao.Bila je u pravu stvarno sam sretan.
"Kako ce se zvati?"pitala je sestra.
"Hajde,ti izaberi."nasmijao sam se.
"Umm...neka se zove....Jaxon?"
"Svida mi se!Jaxon McCann!"
.......
2 sedmice poslje.

Anabell P.O.V.

"Jason?"dozivala sam ga.
"Sta je bilo?"Rayn me pitao.Bio je sam isprljan od cokolade.
"Ma trazim Jasona.Nigdje ga nema.Sta se tebi desilo?"
"Ja i Madi pravimo kolac!Pomazem joj!"
"Mislis jedes cokoladni preliv dok ona ne gleda?"
gasp emoticon Ne!....Kako si znala?"
"Pa pogledaj lice hahha,ja idem da trazim Jasona."
Sisla sam u dnevni boravak.Svjetla su bila ugasena.
"I jednom kada budes velikiii odvest cu te na utakmicu."cula sam neki glas.Krenula sam prema biblioteci.Jason je sjedjeo na stolici drzeci Jaxona.Bio je mrak a oni su bili obasjani svjeloscu kamina.Par dana je do Bozica.Snjeg pada vec satima.
"I onda cu da te ucim da vozis biciklo."nastavio je."I krenut ces u skolu.Bit ces obrazovan.Pravi gospodin.Ne kao ja.Imat ces prave,dobre cure a ne one kao ja.Znas,stvarno sam se usrecio sa tvojom majkom.Nadam se da ce me jednog dana..."prekinuo ga je zvuk lomljnja lampe koju sam slucajno oborila.
"Um..Anabell?!Sta radis ovde?!Ovaj..Samo sam ga uspavljivao.."
Pruzio mi ga je.Izgledao je tako mirno i nevino dok spava.Tako lici na oca.
"Dodi ovdje."potapsao je svoje krilo.
Sjela sam prebacujuci noge preko naslonjaca i ljezuci na njegova prsa.
Lezali smo par trenutaka u tisini.
"Hvala ti."iznenada je rekao.
"Za sta?"
"Za priliku da dozivim ovo."
Nasmijala sam se.
"Pic time!"Madison se proderala dok je utrcavala u sobu sa foto aparatom.
"Bla bla bla!"Rayn se proderao ulazeci u sobu.
Jaxon je odmah poceo plakati.
"Ej!Tise malo tek je bio zaspao!I Rayn,dude,sta ti je sa jezikom?Previse si ga koristio?"Jason je rekao i namignuo mu.
"BlahBlah"Rayn je rekao sljezuci ramenima.
"Kretenu!"Madison ga je udarila po prsima."Pojeo je vruc kolac i opekao se.Sada ce barem biti tiho neko vrjeme."
"BlahBlah!!"Rayn se proderao.
Jaxon je poceo vristati.
"OOO!"Madison je pocela fotografisati dok smo ja i Jason ocajnicki pokusavali smiriti uplakano djete i blebetalsko (XD LOL) jos vece djete.
Jap...Jos jedan miran dan u nasoj spokojnoj kuci.

PrisonerWhere stories live. Discover now