Selena POV

34 0 0
                                    


Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.



Ovaj grad se toliko promenio. Četiri godine osnovnih studija u Italiji i već mi neostaju uske ulice, kaldrma i tajni prolazi do stare Džoove picerije. Mirisi bosiljka i lovora koji su uvek bili u vazduhu i obala mora.  Njih su sada zamenili izdumni gasovi užurbanih beogradskih automobila i miris breze. Naš grad je pun širokih trotoara i visokih solitera, sav u betonu, kontrastuje se sa starim rustičnim fasadama Rima i mirnim ulicama Djenove punim biciklista. Nakon ulaska u grad posetioc biva skoro progutan žamorom saobraćaja i svih ljudi. Tornado zvukova i života te pogodi. Čak i ako si odavde treba ti vreme da se navikneš. Po samom zvuku neko bi pomislio da je Beograd metropola a Rim samo predgradje. Ako pitamo ljude koji žive ovde, zasigurno bi u odobrani svog jedinstvenog grada rekli da jeste. Odviknuta od brzog načina života potreban mi je dobar deo dana da stari refleksi počnu da saradjuju samnom.

Otpakivajući kutije i kofere svojih starih stvari i suvenira iz Rima razmišljam o tome kako sam uopšte završila ovde. Ne u Beogradu, uvek mi je bio plan da se vratim. Obećala sam Marini da ću je uvek posećivati. Bar to. Ona mi nikada ne bi oprostila kada bi tako pogazila svoju reč. Ali teška istina je da nije Marine, ovaj grad više nikada ne bi video moj lik. Ne posle svega što sam učinila da odem. Nisam nikoga obavestila da sam ovde. Čak ni Miloša koji živi zgradu pored. Moji su u nekoj od svojih vikendica tako da ih je za sada nemoguće dobiti. Posmatrajući oko sebe prazan prostor, u meni se budi tugaljiva zamisao - Nema nikoga da mi čestita što sam kupila svoj prvi stan. Istina je da možda prezirem većinu ljudi iz ovog bloka. Ali usamljenost nikada nije lep osećaj. Od Marine me nažalost sem desetak autobuskih stanica deli i cela nedelja razmeštanja nameštaja i stvari. A i nemam snage da je sad posetim, veče nije vreme da ispričaš nekome celu životnu priču. Pa bar deo iz Italije jer ostalo već zna. Nedostajali su mi naši  razgovori i ogovaranje bivših ili komšija iz našeg starog bloka...

Istina je da nisam iznenadjena što sam ponovo u Beogradu, već što sam se vratila baš na ovo mesto. Sa novcem koji sam zaradila svojim uspehom, kupila sam sebi stan u soliteru. I sada imam pogled na ceo grad. Oduvek sam se klela da nikada neću živeti ovde, gledati ljude sa visine. Nije li sudbina smešna stvar? Ako niste iz mog bloka, možda ne razumete ovo u potpunosti. U srednjoj školi a nekima čak i ranije, opšte je poznato, živeti u soliterima znači biti viša klasa. I "viša" klasa je tada kada smo bili mlađi  radila sa ljudima šta hoće.Klasično detinjasto maltretiranje. Kao da ih je ta visina nekako distancirala od ostalih u tolikoj meri da više nisu mogli naći ni zajednički jezik sa onima  dole. Ugašen je tako u meni davno bio i bilo kakav lepi sentiment koji sam imala o ovom kraju. Ali prošle su godine od tada. I  iako je ovaj grad ostao isti, ja sam se promenila. Sobzirom da je leto, svi su negde otputovati, mala je šansa da ću ikog sresti, a sumnjam da bi me i prepoznali.

Bila bi teška laž da kažem da me nervira sve u Beogradu. Iako ima svoje mane- GSP prevoz je očajan, beskrajna papirologija u opštini i supu ili konstantni radovi na putu  koji se nikad ne završe... Beograd ima i svoje prednosti. Zapravo moj omiljeni deo je noćni život. To ni jedan drugi grad u Evropi nema-žurke do 3 ujutru ili dok muzika ne stane. Pre nego što sam se odselila bila sam pravi socijalni leptirić. Iako sam bila u večitom raskolu sa ljudima iz bloka prijatelji se nadju i na drugom kraju grada, a izlasci su mi neki od omiljenih uspomena.  Marina je uvek bila povučena, za razliku od mene. Valjda smo se zato uvek držale zajedno. Suprotnosti se privlače. I baš kada sam pomislila da završim sa raspakivanjem za večeras iz kofera sam izvadila predivnu tamno zelenu haljinu. Kratka a strukirana bio je to omiljeni komad odeće koji sam nabavila u Italiji. U njoj ću uvek biti centar pažnje. Radila sam dugo na svom telu, i sada imam savršenu figuru, ali pre svega srećna sam sa svojim izgledom. Posle toliko godina. Iako mi je bilo potrebno dugo da prihvatim moje tamne guste lokne, kompliment tatine genetike, konacno osećam kao da mi lepo stojie. Uz godine ide i samopouzdanje. Istina je kad vam kažu da ćete izrasti iz čudnjikave hejterske tinejdz faze i postati lepa mlada žena.Sa svojom 21 godimom znam da lepota nije došla uz fizički faktor, već u prihvatanje sebe i mana koje imaš. Što više mrziš sebe to ćeš ružnije sebi i delovati. Sada vidim da tamne lokne Idu uz moj meki ten koji se topi kao čokolada sa pegicama na mom licu. Zahvaljujući tiktok trending video snimcima koji su mi pokazali kako da zapravo brinem o loknama , moja kosa sada deluje manje kao metla iz tinejdz godina a više kao mekani oblak. Konačno tutorijali i za nas loknaste. Kada pogledam u  ogledalo vidim samo ono što me čini unikatnom i srećnom. Kažu da su devojke sa osmehom najlepše.

Pomislila sam na to kako je danas bio bezveze dan. Ili barem srednje žalostan. Ali i na to kako sam ja sam uspešna mlada žena i ne treba da se samo-sažaljevam. Nakon svega sama sam odlučila da se distanciram od ljudi. Potrebno je samo da pozovem Jelenu,Maju i Saru i ovaj dan idalje može biti spašen. Pa ovo veče mislim...Jednim izlaskom ćemo izbaciti sve frustracije posla i studija, a ko zna možda i upoznati nekog slatkog momka usput? šaljem u grupni čet. Prva reakcija je:"Devojko konačno si ovde " a potom uzbudjenje i pozitivan odaziv na moj predlog i   večerašnji izlazak je ubrzo dogovoren. Devojke mi spominju neko novo mesto koje je otvoreno dok mene nije bilo- PURPLE ROYALE, kažu da muzika ne prestaje do 5 i da je vlasnik mlad zgodan i po njihovoj instagram pretrazi-veoma singl. Šta to znači da je neko veoma singl, kako je onda bez tog veoma, obično singl, samo singl? Možda to znači singl i traži. Kako god tone dotiče , samo želim da plešem sa svojim devojkama i da zaboravim ovaj dan. Taj lik je ne bitan i zaboravljam sve o njemu čim prodjem kroz vrata svog novog stana.


Autorska beleška: Hej, slobodno pišite komentare, mnogo mi znači da čujem vaša mišljenja o svemu što pišem. Ako želite još ove priče glasajte na poglavlju i bacite mi neke zvezdice <3

Selena i LukasWhere stories live. Discover now