12 poglavlje

2.9K 136 24
                                    


Nisam znala da može da izazove ovaj vrtlog emocija u meni. Srce mi divlje udara poput tornada koji razara. Čim sam stigla i nogom kročila na tlo Rusije, nestrpljivo sam čekala da ga ugledam. Kada sam ga napokon ugledala zaboravila sam gde se nalazim i potrčala sam prema njemu. Taj njegov stisak i poljubac je bio sve. I umesto da istražujem Moskvu koju sam kao mala zvala Smokva - sigurna sam da nisam jedina, ja se stežem besramno uz njega i nemam nameru da ga pustim. Doveo me je u svoj savršen opremljen stan ali ni to nisam okrznula pogledom nego sam odmah navalila gladna njegovog tela i njega. Prijatan miris ispuni moje nozdrve, njegov muževan miris širi se svuda i ulazi pravo u moja pluća. Otvorim oči širom svesna da sam sama u krevetu. Nastavim da ležim, ili sam previše ljena da ustanem, ali ja sam tip osobe koja mora da se odmara posle spavanja.

„ Jebote!", Ciknem iz potpuno gola iskočim iz kreveta. Šetam po sobi u ruku držim visoko prema svom licu i ne verujem ono što vidim. Diši. Diši. Diši. Smiri se. Smiri se. Ponavljam sebi ali to ne sprečava da iz mene izlaze ne kontrolisani vrisci. Veliki dijamant je na mom prstu. Oh! Oh! Izletim iz spavaće sobe i naletim na njega koji nosi tacnu koja se prevrne. Da stvar bude bolja doslovno sam se onesvestila, kada sam došla sebi ležala sam na krevetu u njegovoj majici dok je stajao ispred mene.

„ Dobro si?", sagne na kolena i podigne moju nogu visoko.

„ Ne!", ciknem i krenem se trzati, ritam se ali me on snažno drži.

„ Moram, zgazila na komadiće od stakla! Neće ti biti ništa", uverava me.

„ Aaa", vrisnem a da me i nije pipnuo.

„ Ako staviš to čudo na mene, kunem ti se da ću te ostaviti", zapretim mu.

„ Smiri se!", strogo izgovori i onda počne lagano prstima da masira stopalo i postane ugodno. Kada prstima dotakne moju ranu vrisnem i trgnem se.

„ To je to! Znala sam da ne može da bude sve savršeno! Raskidam s tobom!"

Alkoholom čisti malu posekotinu na mom stopalu a ja plačem, vrištim. Moja tolerancija za bol je vrlo niska, toliko da ne mogu podnositi nimalo bol.

„ Gotova si, smiri se sada!"

„ Ti si bre gotov!", viknem i okrenem glavu po strani kako ga ne bih gledala. Volim ga i mrzim u istoj sekundi.

„ Dođi mali moj pekmezu", povuče me u svoj zagrljaj i steže, dlanovima mi kupi obraze i briše mi suze.

„ Pokvarila sam sve", palcem mi je prelazio ispod oka. „ Planirao si me zaprositi, a ja sam to pokvarila", plačem sada što sam uništila svoj najlepši dan a on pokušava da me uteši čvrsto me grleći, ljubiti i milovati rečima.

„ Nisam ja uvek bila ovako glasno dete. Pričljiva. Zapravo bila sam ćutljiva, negde mirna u svom kutku i nije mi trebao niko. Potpuno ćutljiva!"

„ Ti?Ćutljiva?", upita sa nevericom.

„ Oo, da!"

„ Zar si bila onaj tip devojčice da se iz tebe treba izvlačiti reči?"

„ Totalno sam bila ćutljiva i mirna. Neko vreme", nasmešim se.

„ Šta se onda dogodilo?"

„ Da postanem ovako borbena i luda? Iskreno nemam pojima, samo je nešto kliknulo", nasmešim se.

„ Borbena? Šećeru zaboravila si da si malo pre plakala zbog male posekotine", napućim usne ljuto.

„ Moja tolerancija za bol je jako niska!"

„ Shvatio sam to, maco", volim njegov divan osmeh, ali ovaj nadmeni tačno bi mu skinula s lica.

„ Moja mama se nikada nije brinula da ću postati narkoman. Svi znaju koliko se plašim igle. Ja kada trebam da vadim krv, padam u nesvest i njih petoro mi nije dovoljno kao podrška. Jednom sam se toliko uplašila da su me uboli onom iglom i krvi nije bilo. Hej! Ležala sam tamo kao mrtvak i sve mi je bilo crno i onda sam pola sata povraćala od pomisli na iglu. I sada mi je loše. Ljubavi možda sam pičkica za tako neke stvari, ali itekako jesam borbena za nešto što želim", on se glasno smeje. „ Da nisam tako pičkica za iglu verovatno bih se tetovirala. Volim tvoje tetovaže", prstima prolazim po njegovim istetoviranim bicepsima.

„ Šta želiš da tetoviraš?"

„ Jedno obično srce", nasmešim se.

„ Šta predstavlja?"

„ Ljubav koju osećam prema tebi", šakama me je uhvatio za obraze i cmoknuo me u čelo. Ustane sa mnom u naručju i hoda prema sobi.

„ Ne, ne i ne!", vičem.

„ Maco koliko puta si rekla ne, samo pokazuje koliko je to jedno veliko da!"

„ Dionise neću se tetovirati! Kunem se ako me odvedeš tamo ostaviću te!", vičem glasno. „ Spusti me!", spusti me dole, kada se oslonim na nogu osetim bol i zbog toga skačem i grabim kako bi me podigao. „ Pa podigne me, šta čekaš?"

„ Odluči se šta hoćeš! Ne možeš svaki put kada ti nešto smeta ili nije po tvom da mi pretiš kako ćeš me ostaviti. Ovo između nas ja smatram ozbiljnim", pokazuje prstom prostor između nas. „ Ako tvoja osećanja nisu ista onda nemamo šta da tražimo zajedno!"

„ Ja te volim! I smatram našu vezu ozbiljnom! Možda sam razmažena devojčica koja nije svesna sveta koji je okružuje;mamina i tatina princeza; instagramuša koja nikako da pronađe svrhu u životu ali ja tebe volim. Želim tebe i budućnost s tobom", nasmešim se. „ Možeš li da me podigneš? Malo sam previše mekana i boli me noga", nasmeši mi se dečačkim osmehom i podigne me. „ Volim te, mnogo te volim", grabim mu obraze i poljubim ga grubo, posesivno i željno.

„ Volim i ja tebe", nasmešim mu se na usnama.

„ Oh! Dionise zvučim sada kao klišej ali od trenutka kada sam te ugledala znala sam da si ti taj pravi. Zaljubila sam se na prvi pogled, sve tvoje me je očaralo. Tvoj stav, hodanje, glas, izgled to je ono što me privuklo na prvu, posle me očaralo tvoje ponašanje. Ti si zaista divan muškarac koji voli i to pokazuje delima bez srama. Volim ono što si ti i sve ono što te okružuje. Želiš da me zaprosiš ponovo? Da mogu da se udam? Hoćeš li me zaprositi?", smejemo se oboje, jer da luda sam da ja pitam njega, pošto njegov plan nije uspeo.

„ Zaljubio sam se u tebe, Ema. Zaljubio sam se u sve vezi tebe. Od trenutka kada si luckasto ušla u moj život, pa do tvoje nevinosti i stidljivosti koje nisu ni znala da imaš. Zaljubio sam se jer nisi samo površna klinka kakvom sam te smatrao. Zaljubio sam se u tvoju ludost, ženstvenost, zaljubio se u način koji me gledaš. Zaljubio sam se u tvoje oči, tvoje usne, tvoj osmeh. Zaljubio sam i u tvoj karakter, nesebično davanje sebe. Zaljubio sam se u tebe, šećeru. Volim te iskreno i znam da ti to osećaš", nasloni dlan na moje grudi. „ Tako jako kuca. Jako!", suze mi idu niz lice od njegovih reči i snažno ga grlim oko vrata.

„ Udaj sa za mene", naredi mi.

„ Prsten sam dobila, ali želim da me zaprosiš!"

„ Ema, koliko mogu da ti verujem? Ako te zaprosim u javnosti sigurno ćeš napraviti neki skandal", znam da me zeza, pa prihvatim igru.

„ Ako staviš prsten u kolač definitivno ću ga progutati. Pošto ću se daviti moraćeš da me stegneš oko struka i tako ću izbaciti prsten. Svi mogući scenariji će biti isti i uvek ću neku ludost napraviti. To sam ja, ne mogu protiv sebe", slegnem ramenima.

Ne znam u kom trenutku sam skupila hrabrost za ovaj čin. Sedela sam Dionisu u krilo dok je tato majstor pokušavao da mi nacrta malo srce na ključnoj kosti. Psovala sam,plakala, pa čak i vrištala i sigurno je pomislio da sam luda. Imala sam tu sreću da su dobri i da se poznaju od davnih dana, pa je shvatio moj strah. Bila sam ponosna na sebe što sam prestala biti pičkica sada, ali to više nikada neću ponoviti. Da! Ja se bojim igle! Ja sam ona osoba koja ne može da proguta lek jer se boji da će se udaviti! Ja sam osoba koja se boji zubara! Ja se bojim miša! Ja sam jedan veliki pekmez koji se boji svega i svačega i nema hrabrosti da te strahove prebrodi. Kao mala sam se bojala i šampona da mi ne padne u oči, ni taj strah me nije prošao.

Efekat Ljubavi ✔️🔚Where stories live. Discover now