Devil or Angel

34

Nekako sam ga nagovorila da uđe u kuću.

Hae:Koje olakšanje, zaledila sam se..
Woozi:Zašto nisi ušla u kuću bez mene?
Hae:Nisam te mogla ostaviti, dođi napravim ti čaj.
Woozi:Nema potrebe..
Hae:POLAZI!
Woozi:Dobro..
Hae:Vratili smo se.
Jimin:Hae jesi li gladna?
Hae:Ne, napraviti ću čaj Hoonu, biti ću u kuhinji.
Yoongi:Nemoj i nju "slučajno" ubiti!

U prostoriji je nastala tišina, Jisoo je nježno udarila Yoongija a Jimin mu je uputio hladan pogled.

Woozi:Hae, ne treba mi ništa...bit ću u sobi...
Hae:Hoon...

Otišao je, pogledala sam u Yoongija kojemu se vidjelo zadovoljstvo na licu.

Hae:Zašto, zašto si to napravio?
Yoongi:Zaslužio je.
BangChan:Jimin čitav dan sam ti htjeo nešto reći mislim da bi sad bila najbolja prilika.
Jimin:Idemo u moju sobu.
BangChan:Han i vi ostali pođite sa mnom.
Tae:Jin, Namjoon, Hoseok, Felix, Yoongi, Jungkook i ja ne trebamo?
BangChan:Ne, samo ovi moji debili.

Oni su otišli gore i zadržali se dobrih sat vremena.

Jungkook:Spava mi se..
Jin:I meni isto.
Felix:Gdje su do sad?!

Nakon par trenutaka svi su sišli kod nas u sobu.

Jimin:Promjena plana, ovi se opet sele ali u drugu kuću.
Yoongi:Super meni odgovara.
Jimin:Progovori još jednu spavati ćeš vani sa psom!
Hae:Imaš kucu?
Jimin:Malo većeg psa.
Hae:Hoću da ga vidim
Jimin:Hae može da te pojede.
Hae:HOĆU GA VIDJETI!
Jimin:Hwan! Idi s njom.
Hae:Idem vidjeti kucu.
Hwan:Čekajte mene!

Izašli smo vani i došli do djela dvorišta u kojem nisam prije bila. Tu je bila ogromna kućica a ispred je ležao prelijep doberman, zavezan lancem oko vrata.

Hae:Prelijep je..
Hwan:Samo mu se nemojte pr...
Hae:Zdravo maleni.

Došla sam blizu njega i taman kada sam htjela staviti ruku na njegovo čelo neko me je zgrabio za ruke i povukao.

Jimin:HAE!
Hae:Šta?
Jimin:Jel te ugrizao?
Hae:Ne..
Jimin:Rekao sam ti da ga ne diraš! HWAN TREBAO SI JE PAZITI!
Hwan:Žao mi je gospodine nije me slušala..
Jimin:Idi u kuću odmah!
Hae:Ne moraš vikati.

Otrčala sam nazad u kuću, BangChan i njegova grupa su već otišli, brzi su kao vjetar, sad su tu sad nisu.

Tae:Hae jel sve ok?
Hae:Da!
Jimin:Spasio sam joj život, ili ruku..
Kako god.
Hae:Ne zanima me, idem da se mazim sa Moon.
Jimin:Mogu i ja sa vama?
Hae:N.E.!
Jimin:A zaštoo??
Hae:Ljuta sam na tebe.
Jimin:Hae onaj pas je opasan.
Hae:Više si me ti uplašio svojom reakcijom nego činjenica da me je pas mogao pojesti.
Jimin:Hae vidi, žao mi je ali samo nisam htjeo da ti naudi.
Hae:To je moj problem ne tvoj!
Jimin:Hae čekaj..

Otišla sam potražiti Moon, želim opet pomaziti tog kera, ali sad me je malo strah. Šta ako je opasan kako Jimin govori, ma neka imam Moon neću rizikovati.

Skip time - dva mjeseca

U zadnja dva mjeseca svi se čudno ponašaju, na Jimina sam navikla ali Taehyung i Felix,ostali pa čak i Jisoo..
Felixa nisam vidjela danima, ne dolazi kući uopšte, ostali stalno idu negdje i ne vraćaju se do jako kasno. Svaki dan kada ih uspjem vidjeti im govorim da se na vijestima pojavila vijest o nekim kriminalcima ili mafiji kako oni to zovu koji kradu i ubijaju svakoga ko im stane na put. Nisu me slušali, rekli bi da nemaju vremena za to i otišli bi. Taehyung kao da se vraća na staro, vraća se onaj hladni Tae bez srca i osjećaja, svi su nekako postali hladni. Svaku veče sam sama kući, sama u svoja četri zida opkružena nepoznatim ljudima ili stražarima. Nisam mogla izaći iz dvorišta kuće, nisam vidjela Yeonu, Kai-a i Dae već mjesec dana. Mnogo mi nedostaju. Osvanuo je još jedan dan, zrake Sunca su se nekako probijale kroz zastore na prozorima i tako me probudile.

Hae:Ah ovo peče...

Naglo sam ustala i protrljala oči.

Hae:Od svih kutova sobe ti baš moraš u moje oči.

Zagrnula sam taj jedan zastor i vratila se u krevet, Moon je bila gladna tako da mi nije dala mira. Ustala sam i dala joj njezinu hranu.

Hae:Jedi sad.

Protegla sam se i otišla do ormara da pronađem nešto što ću obući. Ja sam osoba koja bira outfit po raspoložnju, inače je to nešto u bojama i veselo ali danas sam obukla crne široke pantalone i nekakvu crnu široku majcu, izgledam kao vreća ali neka. Kuća je naravno bila prazna, ili sam ja bar tako mislila. Sišla sam u kuhinju jer mi se jelo nešto slatko a tamo su za čudo bili svi, osim Felixa. Nisam obraćala pažnju na njih, samo sam uzela neku čokoladicu i krenula izaći iz kuhinje.

Jimin:Zar nam nećeš zaželiti dobro jutro, draga?

Na to "Draga" sam se naježila. Okrenula sam se prema njemu, gledao je u mene hladno bez emocija, tako i svi ostali.

Hae:Ne.
Jimin:Čemu nepristojnost?
Hae:Ko mi priča o nepristojnosti.

Opet sam krenula izaći ali je on udario rukom o stol.

Jimin:Nisam rekao da smiješ izaći!
Hae:Nisam te pitala.

On je pucao od ljutnje a ja sam samo nastavila svojim putem.

Hae:Divno Hae sad si gotova..

Vratila sam se nazad u moju sobu, da moju sobu. Jimin i ja više ne djelimo sobu, ne zato što on to ne želi nego zato što je meni bilo dosta dijeliti isti krevet s osobom koja me ne primjećuje. Sada sam sama u sobi na 3. spratu. Tu provodim najviše vremena i niko mi ne smeta. Služavke ne dolaze na 3. sprat jer misle da tu niko ne bude. Došla sam u sobu i sjela za radni sto.

Hae:Sve što sada želim jeste da budem u kući sa Yeonom i Kai-em. Da me kao i prije svako jutro budi plač Dae, Yeonina vika i Benov lavež. Da radim, da imam svoj posao. Da imam osobu koju volim i koja me voli.

Oborila sam glavu na svoje ruke koje su bile na stolu i počela plakati.

Hae:Najlakše će biti da umrem zar ne Moon?

Došla je do mene i skočila mi u krilo. Mazila se od mene kao da me tješi.

Hae:Ti si mi jedina utjeha ovih zadnjih mjeseci...

Odlučila sam uzeti nešto da jedem normalno jer hranu koja nije čokoladica nisam vidjela par dana, nisam ništa jela i primjetila sam da su mi se vidjela rebra, ostala sam samo kost i koža živeći od jedne čokoladice na dan. Moon je otišla spavati a ja se uputila ka prizemlju, prije nego sam sišla vidjela sam da su svi negdje krenulu. Sad nemam šta izgubiti tako da ću ih pratiti. Izašli su a i ja za njima. Svi su ušli u neki kombi, i ja sam se neprimjetno ušunjala i sakrila među neke kutije. Nakon duže vožnje stigli smo negdje, bila je to šuma. Hae ako zalutaš i ako se izgubiš nema ti spasa. Pratila sam ih do neke šupe u sred šume, svi su ušli u nju. Bila je neka mala rupica te sam tako pratila šta se dešava unutra. Bio je tu jedan čovjek zavezan za stolicu, raširila sam oči i stavila ruku preko usta da ne bi proizvela neki zvuk. Slušala sam šta pričaju.

Xx:Molim vas dajte mi još malo vremena!
Jimin:Dug si trebao isplatiti prije par mjeseci.
Yoongi:Uvijek isto kažeš, dovoljno smo ti opraštali.
Xx:Šta ćete mi uraditi?!
Jimin:Ubiti te.
Xx:Ne, Ne molim vas kući imam ženu i djecu, čekaju me!
Jimin:Izgledam li kao da me je briga?!
Xx:Molim vas...AAA!

Jimin ga je udario pištoljem po glavi a on je pao na pod sa stolicom i krenuo krvariti.

Jimin:I šlag na kraju.

Upucao ga je.

Jimin:Mislio je da se može kačiti sa sada najopasnijom mafijom Južne Koreje.

Hae:Ne..Ne moram pobjći...Ali gdje?!
Jimin:Ko je tamo.
Hae:Ovo nije dobro...

Krenula sam sam polahko hodati unazad ali sam udarila leđima o nešto. Polahko sam se okrenula i vidjela Taehyunga.

Tae:O Hae šta nam ti radiš ovdje?
Hae:Vi ubice!

Gurnula sam ga te krenula trčati, trčala sam nekom cestom, svuda okolo je bila šuma. Sve je izgledalo tako strašno i jezivo. Od silnog razgledanja unaokolo mi se zamantalo. Stala sam a sve oko mene se vrtilo u krug. Okrenula sam se par puta te pala na hladnu cestu. To je zadnje čega se sjećam prije nego sam izgubila svjest...