U testamentu pokojnog oca Elle-May jasno stoji naglašeno da će cijelokupni imetak obitelji Rogers naslijediti baš ona ako se uda iz ljubavi do dvadeset i osme godine. Na samu noć njezina rođendana Ella-May shvaća da od toga nema ništa i da će svo b...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– Možete vas dvoje reći što god želite, ali meni ova priča zvuči baš poput nekog romana. A, ja sam pročitala gomile romana i smijem to da tvrdim – Senna otpije malo svog zelenkastog koktela, pa zatrepće. – Ozbiljno, nemojte me tako gledati. Dobro, Samuel znam da sam ja uvijek ona uštogljena u obitelji i da vječito pokušavam održati sve pod kontrolom, ali imam i ja dušu, prokletstvo i zbilja ma koliko ludo zvučalo, ovo što se desilo s vama je neka sudbina. Zbog tebe je moj brat, Ella–May preko noći postao neka druga osoba. Jednostavno se okrenuo na kontra stranu i odlučio da želi konačno živjeti svoj život onako kako je to oduvijek želio.
– Iskreno sestro, to je bilo prije nego sam zaprošen od strane ove ljepotice, ali da... Ta noć s njom samo je učvrstila moju odluku i ne kajem se ni jednog trenutka.
– Drago mi je što se Sam odlučio na promjenu, vjeruj mi znam kako je kada te život guši, a drugi vjeruju kako uživaš u njemu – Ella mi stegne prste.
– Nadam se samo da ćete kada sve ovo sranje završi napraviti pravu proslavu vjenčanja i da roditelji i ja možemo prisustvovati. Znam da bi i oni to voljeli.
– Kad smo kod njih... – iskreno uopće mi se i ne pita za oca, ali red je. – Zvao sam majku, pričali smo, ali...
– Njega nisi? Znam da nisi, rekao mi je.
– Jednostavno ne znam što da mu kažem. Ni on nije zvao mene. Nije ni pitao za mene nakon što sam otišao, ni nakon što si ti s njim razgovarala.
– Znaš kakav je. Nemoj se ni nadati da će se on prvi javiti tebi. Povrijedio si ga, ogrebao to kameno srce i sada će mu trebati vremena da se ispolira. Želio si van iz svega, dobio si svoj dio, od njega ne očekuj puno više. Poznajemo oca, znamo kakav je.
– Istina. I hvala ti još jednom za sve što si uradila za mene. Ne znam što bih bez tebe.
– Nećeš to ni morati znati. Nego... U Rujnu ti kreću nastupi, do tada ćeš možda i moći skrivati da si se oženio, ali kada opet izađeš u javnost to će biti prokleto nemoguće sakriti. – Ella uzme mobitel sa stola pa pogleda što piše, a onda samo uzdahne.
– Kad smo kod toga... – okrene ekran prema nama. – Mislim da se to uopće više neće moći sakriti. Jojo je poslala ovo.
Naravno da je to članak u lokalnim novinama u rubrici gdje je obično gradska bogatinja sa svojim podvizima i uspjesima u gomilanju još i još novca. Osvanula je naša slika i prilično opširan članak kako mogu vidjeti prelijećući po tekstu o udaji Elle–May Rogers, potencijalne nasljednice bogatstva obitelji Rogers, poznate po svom raskalašenom mladalačkom životu bogate tatine princeze, za jednog od trenutno najvećih zvijezda umjetničke, elektronske glazbe Samuela Devona–mene.
– K vragu! – Senna opsuje pa odmahne glavom.
– Levinsky...– Ella, baci mobitel na stol. – On je to uradio. Sada će jebeni novinari da nas prate u stopu i čekat će... Ne, neće čekati oni će izmišljati priče koje vjerujem neće ići u moju korist, jer Aron i ekipa su sigurna sam masno platili sve to.
– Nemoj se brinuti mila, što ogd oni da izmisle, mi znamo što je istina.
– Sam, ti si htio ne htio poznata glazbena ličnost, ako krenu da blate mene, to će se odraziti i na tebe, na tvoju karijeru, na... sve.
– Nemoj ti da brineš za mene. Imam najboljeg menadžera na svijetu koji vodi sav moj PR i drži sve pod kontrolom.
– Vjeruj mu definitivno ima najbolju menadžericu! – Senna se ponosno zavrcka. – Ne brini Ella–May, nećemo im dozvoliti da vas trpaju u žuti tisak. Vi niste ništa drugo do dvije zaljubljene duše koje je život spojio i to je tako.
– Ti znaš najbolje koliko mediji mogu da ti unište život Senna, ti si menadžer.
– Znam Ella, ali ako su ti gadovi krenuli medijima da te oblate i dokažu da ne trebaš dobiti nasljedstvo svoje obitelji, onda ćemo ih mi preduhitriti i uzvratiti im njihovim oružjem.
– Kako to misliš? – pitam, ona se samo nasmiješi vragolasto.
– Zaboravio si da je moj bivši i budući Neil Bradley preuzeo San Diego news?
– Zbilja?
– Da. Kako god, sigurna sam da bi volio imati priču o tvom braku sa Ellom iz prve ruke. Pozvat ću ga večeras i dogovoriti sve. Oni će objaviti članak onakav kakvim ga vi budete željeli. Prikazat će vas onakvima kakvi zapravo jeste. Divni i posebni svatko na svoj način.
*****
Neil Bradley sjeo je u svoj privatni helikopter koji mu je njegova majka, prebogata udovica dobro poznatog mafijaša Nelsona Bradleya poklonila za dvadeseti rođendan i došao osobno u L.A. naći se sa Sennom njegovom bivšom i kako oboje tvrde budućom djevojkom. Što bi njemu bilo teško sjesti u helić, doletjeti malo do Los Angelesa, odsjesti u najskupljem mogućem hotelu, ja ni ne znam iskreno koji je, svi su prokleto preskupi, samo da bi provjerio o čemu mu je lijepa Senna Devon govorila preko telefona. Sljedećeg dana tu se već stvorila ekipa od dva kamermana, reportera i šminkera, otkuda su došli Boga mi moga pojma blagog nemam. Napravili su i snimili intervju s nama oboma, uljepšanu verziju naše ljubavne priče snimile su kamere, koje su kasnije posjetile Ellu u centru i upotpunile cijelu priču. Djeca su se radovala kamerama, bilo je divno vidjeti ih tako sretne. Iskazali su svoje skromne želje i pokazali onako iskreno i od srce koliko im centar i svi u njemu znače, a pogotovo Ella–May Rogers. Oni ne poznaju Ellu onako kako ju opisuje Levinsky i ostali govnari, kao raskalašenu, bogatu partijanerku; oni poznaju Ellu koja daje srce i dušu za njih. Koja ih voli, pazi, uči, brine se o njima, pokušava na sve načine učiniti im život ljepšim. I to je zapravo ono što svi koji čitaju novine i prate ovo sranje treba da znaju o njoj. I o meni naravno, ali nekako je u svemu ovome fokus na nju. Nju se pokušava ocrniti pred društvom; to čine oni koji imaju novca za bacanje na takve gluposti jer se nadaju da će bogatstvo njezine obitelji na kraju ipak pripasti njima. Pa, vidjet ćemo. Ja ne bih bio tako siguran u to.
Senna je na kraju ipak sjela u helić svog, pa vjerujem bivšeg, budućeg i bogami sadašnjeg frajera Bradleya i otisnula se nazad u San Diego sve drpajući se s njim na sjedalu. Došla je, riješila, pa recimo širok problem i usput usrećila i nas i sebe. Neki se ljudi nikada neće promijeniti. Ti ljudi uvijek uspiju izvući najbolje iz svega. Takva je moja Senna. Sposobna za toliko mnogo stvari.
– Moramo se pojaviti večeras na onoj humanitarnoj zabavi dragi mužu – Ella mi veže ruke oko struka dok ostavljam violinu u kutiju nakon izvježbane skladbe. – I usput ovo je zvučalo predivno. Zaljubila sam se u tvoju glazbu samo da znaš.
– Samo u glazbu? – pitam, okrenem se pa je privučem sebi.
– Ne. Ne samo u to.
– Izjavljuješ mi ljubav gospođo Devon?
– Mislim da će to ipak zvučati malo drugačije. Jednom kada se dogodi.
– Ali, zaljublj... – prekine me poljupcem koji naravno neću odbiti nikako.
– Sviđaš mi se Devon, neću ti sto puta ponavljati. – nasmijem se na svoje riječi koje sam svejedno ponovio još sto puta nakon što sam rekao da neću. – Sada dolazi ovamo, imamo još pola sata, a onda spremanje i treba se naoružati strpljenjem i izgurati večer sa svim onim govnarima. – povuče me na krevet, veže ruke oko mog vrata i opet se tako sretno izgubim na njenim usnama, na usnama moje žene u koju sam totalno zaljubljen i to priznajem.
