Nova šansa - |Završena| #2

34. dio

■LINDA POV■

Sve je išlo prema putu za sobu, a onda se naglo odmakeo od mene s riječima kako je žedan. Rečenica koja mi je pokazala da me ne želi.. ne onako kako ja njega želim. Odem na krevet i upalim televizor, bez da mu se obratim.

Ne znam šta se emitovalo na njemu jer sam ja svoj vlastiti film imala u mislima. Televizor je bio tu samo da misli kako ga gledam. Poslije Bartola nisam bila ni s kim, a mogla sam da sam htjela. Imam i ja svoje potrebe, ali.. udubljenje pored mene na krevetu i riječi me vrate u stvarnost.

"Otkad ti gledaš horore, Lin?"

Pogledam u njega, a onda u televizor te kada se i sama uvijerim da govori istinu. Prebacim na drugi kanal uz riječi.

"Ne gledam."

Nježno mi prstima pređe niz pramen kose koji se nalazio pored uha te ga skloni sa njega uz tiho postavljanje pitanja.

"Šta ti se dogodilo za nekoliko sekundi?"

Svaka dlačica je našla svoje mjesto visoko u zraku. Zašto reagiram na njegove dodire, zašto ostajem bez daha zbog njega? Nisam smjela sebi dozvoliti da dođem do ovoga. Ne!

"Šta mi se dogodilo? Gledam televizor."

Pokušam zadržati hladan stav pa pogled fokusiram na ekran.

"U redu. Gledati ćemo onda televizor."

Ostavi mi kratak poljubac na obrazu i ostane sjediti pored mene, ali i on počne gledati u televizor. Tko mu je rekao da može gledati televizor pored mene? Krajem oka ga pogledam te pogled spustim na njegov šorc.. on se ne loži na mene. Nisam dovoljno dobra? Ne sviđam mu se?

"Kada ne znaš šta ćeš raditi s djevojkom onda gledaš televizor."

Rečenica koja privuče njegovu pažnju, ali zar to nisam željela? Da ga isprovociram.

"Znam itekako šta bi radio s djevojkom, ali ne znam šta bi ona radila sa mnom."

Šta bi radio sa njom?
Šta bi radio sa njom?
Šta bi radio sa njom?
Rečenica koja mi je odzvanjala u ušima kao da mi netko udara čekićem po sred glave.

"Zašto spominješ druge djevojke pored mene?"

Ustanem s kreveta jer ne želim ostati pored njega više ni minute.. ali njegova ruka me zaustavi jer sačuva moju za zglob.

"Rekla si da ne znam šta trebam raditi s djevojkom pa sam ti odgovorio da znam šta bih radio s djevojkom, odnosno s tobom, ali da ne znam šta bi ti radila sa mnom."

Spustim usne na njegove jer su me prokleto vukle sebi, nisam im mogla odoliti. Osjetim blago podrhtavanje njegovih usana nad mojima, ali zbog čega? Počnem mu grickati usnu nakon čega dobijem riječi kroz blage uzdisaje.

"Nemoj mi to raditi."

Možda sam na dobrom putu bila, možda sam mogla podići naš odnos na neki viši nivo, ali njegove riječi su me još jednom osvjestile. Opomenule su me da on ne želi ništa sa mnom, ništa što se fizičkog kontakta tiče.

"Prokleto se ne mogu suzdržati, princezo."

Nježno mi je palčevima prelazio preko obraza dok mu je glas drhtao.

"Znam da nije vrijeme.. prerano je, ali mnogo te želim."

Usne su se same razvukle u osmijeh, poslije rečenice koju sam željela čuti.

"Ne želim da shvatiš pogrešno, Linda. Čekati ću te sve dok ne budeš spremna."

Nastavim naš poljubac, ali ovaj put brže nego prije. Jezici su već od samog početka bili uključeni u našu malu igricu.. a onda se odmaknem od njega.

"Ali ja ne želim da me čekaš."

Oči mu potamne.. poprime sasvim novu nijansu, a onda sklopi oči i okrene glavu lijevo. Dlan spustim na njegov obraz tako da mu lice okrenem prema sebi jer ga želim gledati dok mu tako značajnu rečenicu govorim.

"Želim i ja tebe, Maks.."

Nije mu više ništa trebalo. Dobio je zeleno svjetlo, shvatila sam kada mi je usne ljubio sa većom dozom strasti nego ranije. Napokon sam njegove ruke osjetila po sebi, ne znam gdje ih je prije stavio, ali znam da me je podigao i zajedno sa mnom sjeo na krevet. Mrsila sam mu kosu dok sam se pomijerala u njegovom krilu, osjećajući ga sve tvrđeg ispod sebe.

"U kojem smislu me želiš, Linda?"

Zaustavio je trenutak i spojio nam poglede. Još jednom se želio uvijeriti da su naše želje obostrane. Klimnem glavom potvrdno pa nastavim kružiti na njegovom međunožju.. tako ga želim, a još više trebam.

"Želim da te imam.. u sebi, Maksime."

Gledala sam ga ravno u oči i govorila svaku riječ s naglaskom. Ne znam odakle mi tolika hrabrost, ali sam je ipak imala.

"Želim da vodimo ljubav."

Spustim prst na njegove usne te udahnem tako da ispustim jedan dah, ali na vulgaran način.

"I ne.. nije rano, ako to želimo obadvoje."

"Želimo Linda, itekako želimo."

Ali Luka nije želio čim nas je prekinuo plačem.