Secret "Together"

1. Poglavlje

(bljesak u prošlost)

Izlazile smo iz škole sve sretne.Doslovce izjurile nakon što je školsko zvono oglasilo kraj muke sve do jeseni.Čvrsto smo se zagrlile,izmjenile poglede,koji su bili prekriveni velikim smješkom,podigle ruke u zrak i 'ko idioti se izderale najjače što smo mogle,čak su nas dečki čudno gledali.Zašto smo bili tako sretni?Jedva smo nagovorili roditelje da ovo ljeto provedemo u ljetnikovcu,kojeg smo kupili,pitaj Boga kada.Ali pazi sada!Same, samcate,bez odrasle osobe!Naravno ljetnikovac nije daleko,nažalost,tako da bi nas mame i tate mogli posjetili bilo kada,da vide da li smo,nekim čudom,postali narkomani i alkoholičari dok smo izgubili nevinost s nekom propalicom,te se pridružili nekoj bandi s kojom smo ubili barem 30 ljudi, u jednom danu.Odmah,čim bi došli kući,uzele bi svoje male kovčege u kojima ima 3 tone šminke jer smo oba dvoje slobodne,te što prije otišle u kuću na malom brijegu pokraj jezera.Malo nam je falilo da zaplešemo nasred ulice ili počnemo skakutati kao happy children,ali nam je netko skratio taj užitak primivši nas za rame.Okrenule smo se da vidimo tko je.Tko bi drugi bio, nego Nathan,on je jedini koji nas može razljutiti dok smo na vrhuncu sreće.

"Idete na proslavu zadnjeg dana škole.Danas u 8h na obalu.Svi će doći."-na tu zadnju rečenicu pogleda Vicky.Zna da se ona zaljubila u Davies,makar nije nikome to priznala osim meni,naravno.

"Ne znamo,možda."-pokuša glumiti nedostižnu.

"Ok,ali bi bilo šteta da ne dođete.Bit' će najbolji tulum godine i svi učenici,svih godina će biti tamo.Zapravo cijela škola,samo jedan profesor.Profesor Hanson."-namigne,te otiđe.

Profesor Hanson je profesor iz P.E. i on je jedini fora nastavnik u cijelom ovom malom gradu.Zabavlja nas,a ne mući kao neki nastavnici iz tjelesnog,druži se s nama izvan škole,ponekad u školi isto i izvukao nas je par puta od pisanje testa.Bile smo još uvijek ludo sretne,ali smo se nekako vukle do doma.'Ko bi još,naših godina,išao doma gdje su nam roditelji.

"I...Mislimo ići na taj tulum?"-morala sam pitati.

"Nisam sigurna."

"Prestani glumiti neku veliku facu.Nema nikoga oko nas,znam da želiiiš."-pogleda oko sebe vrlo pažljivo.

"Ok.Želim najviše na svijetu.Tamo je Davies,za Boga miloga!"

"Hahahaha.Znala sam.Tu Vicky poznajem."

"Ali ispast' će glupo da dođemo."

"Opet ti sa svojim brijama.Neće.Svi će doći,nećemo biti jedine.Usput,kao da će te on primjetiti."

"Baš ti hvala."

"Kad smo bile pozvane na svaki tulum na koji je on išao,a ti glupača nisi došla."

"Ne znam."

"Zato ja znam.Idemo."-odlučno sam zapovijedila.

Projurila sma kroz ulazna vrata.Stavila torbu na krevet svoje sobe,počela vaditi nepotrebne knjige i bilježnice da stavim raznolike kombinacije odjeća,koje jedno od njih ću nositi na tulum.Sjetim se da će ovo biti zadnji put da ću viditi svoje prijatelje.Kraj je osnovne i svatko ide svojim putem i rijetki idu istim,kao ja i Vicky.To smo se već dogovorili.Pokušale smo već dvije godine da imamo iste ocjene da se možemo upisati u istu srednju.Uspjelo nam je.