Secret "Together"

2.Poglavlje

Hodala sam hodnikom škole.Barem pet puta u jednoj minuti su me pitali kako sam.Jebeno dobro.Ne trebam i mrzim sažaljenja,posebno kad se odnosi na mene.

"Ej."-reče Davis.Njega nisam očekivala.

"Ej"-uzvratila sam.

"Neću te pitati kako si jer znam da ti je to sada najgora rečenica na svijetu."-barem netko normalan.

"Je."

"Znam da će ti ovo biti čudno,ali moram pitati."

"Ok."

"Jel' se Vicky zaljubila u mene?Mislim prije."

Ne znam kako da mu na to odgovorim.Je,ali to je bila naša tajna.Na tu riječ se naježim.Sada je više nema i ne znam jer je ok mu reći.Ne.Ne želim ispasti kao loša prijateljica koja odaje tajne čim se nešto dogodi prijateljici.

"Ne.Zašto?"

"Samo pitam.Bile su neke glasine i htio sam ju pitati,ali to bi bilo glupo."

"Glasine su glasine.Većina cura voli tračati o lažima u ovoj školi."

Ušla sam u učionicu,kako on ne ide sa mnom na ista predavanja produži korak.Uhhh, i to je napokon prošlo.Svi su me gledali tijekom sata čak me je profesorica preskočila kada me je otvorila u imeniku dok je ispitivala.Dobro,nisam učila,pa mi je drago,ali ne želim biti tretirana kao neko posebno dijete.Mrzim to.Dan je bio naporan.Ne želim ni reći koliko puta su me iživcirali sa svojim ponašanje.Samo sam htjela leći u krevet,zaspati i moliti se Bogu da sutra bude bolje.Naravno,dan nije još prošao,zato je moj život odlučio me još jednom sjebat' dok je mogao.

"Kako ti je bilo?"-pita mama baš kad sam se bacila na krevet.Barem nije rekla jel' si dobro makar znam da je ciljala da kažem.

"Ok,valjda."-odgovorim tiho i još sa licem zabijenim u jastuk.Nekim čudom me je čula.

"Sigurno čudno bez Vicky."

"Da."

"I,kako se osjećaš biti?Drugačija."

"Pa...Onak."

"Nisi nešto brbljiva kao uvijek."

Logično da nisam.Umrla mi je najbolja prijateljica.Trebala bi biti sretna?

"Želiš da ti nešto napravim?One kolače koje voliš,postala sam dobra u pečenju njih."

"Ne hvala."

"Sigurna?

"Grrrrrr."

"Ok,samo pitam."

Napokon je izašla iz sobe.Ostatak dana sam bila u krevetu.Puštala tužnu pjesmu i gledala u slike s Vicky.Imam ih iznenađujuće puno.Odjednom naletim na sliku koju smo uslikali na zadnji dan škole.Nas dvoje smo zagrljeni,a u pozadini su ljudi na obali jezera na kojoj smo bili.Kad sam ugledala tu sliku trnci su mi projurili cijelim tijelom,srce odskakalo ludo.Jedva sam disala.Ne znam zašto,ali sam gledala u sliku duže nego sam trebala,pa sam je izbrisala najbrže što sam mogla.Provjerila sam jer imam još kojih takvih slika,na sreću ne.Drugi dan je bio malo bolji.

"Probudi se."-pokuca mi na vrata mama.

"Mmmm."

"Ajde,moraš ići u školu."-ostala sam ležati.-"SADA."

Ustanem se i prvo što pomislim je sranje.Osjećala sam se tako šugavo.Nisam se ni trudila u kupaoni.Bila sam samo 5 minuta,a toliko kratko nisam bila od kada imamo dvije,pa me mama ne treba tjerati van.Nije me,jednostavno,bilo briga.Nisam imala šminku,prvo što mi je palo pod ruku,to sam nosila i mislim da se nisam pravilno počešljala.