Ubiti za tebe

California

Perspektiva -alex

Nakon što smo se moja sestra i ja iz Italije u Californiju preselili, tjera me da završim srednju školu. Ja i školovanje ne idemo zajedno. To je u osnovi protuzakonito. Ali radim puno ilegalnih sranja. Postoji li FBI agent u vašem mozgu kao što postoji u vašem telefonu? Bilo bi super da nisam razmišljao o glupim sranjima, poput toga kako poslati kozu u inozemstvo, a da nitko ne zna. Koze su preslatke kad jedu iz vase ruke. Dok hodam prometnim ulicama Californije, čavrljanje je tako jebeno glasno da si želim pucati u uho, ili da umrem ili da oglušim. Ma obadvoje. "Mia fottuta sorella constringendomi a finire la scuola solo perché devo avere una dannata infanzia perché lei non I'ha fatto" mrmljam ispod glasa, moleći se onome tko je iznad da ne odem u pakao jer sam opsovao svoju rođenu sestru.

Ti već ideš u pakao, ti glupi idiote. Znam, ali možda želim nekoga ubiti. Oduvijek mi je bilo na popisu. Puno je stvari na mojoj listi, poput skakanja s padobranom bez padobrana. Bilo bi smiješno da slučajno izguram klinca iz helikoptera. Djeca me živciraju i užasavaju me svojim ljepljivim rukama i dosadnim kreštavim glasom. Napokon sam svratio do jebene knjižare koja na izlogu ima plakat 'Zapošljavanje'. Jebena knjižara? Još jedna stvar koja ne ide uz mene. Knjige i Mars? Volim čitati, ali škola mi je to uništila. Škola mi je sve uništila. Kao moje savršeno djetinjstvo u kojem sam želio postati superheroj. Ali ne, morao sam se probuditi u jebeno sedam ujutro i pospano se obući samo da naučim sranja kojih se uopće ne sjećam. Ježim se od pomisli na posao oko knjiga kad sam pao engleski u osnovnoj školi jer sam bio previše lijen da jebeno čitam knjigu koju je napisao netko tko je mrtav.

Kao na primjer kako će nas, dovraga, učiti takvim sranjima? Čuje se jak prasak i kunem se da sam se skoro popišao u hlače jer sam mislio da mi otac dolazi sa puškom koju si je kupio prije nego što je umro. Ne dovodite u pitanje, imao je čudnu opsesiju sa stvarima koje idu boom. Pogledao sam oko sebe, ljudi su vrištali i trčali u mom smjeru. I što da radim? Ja hodam suprotno od one trke. Što? Jebeno sam znatiželjan. Ne, ti si jebena budala koja se voli igrati sa smrću. Čuje se još jedan prasak i ljudi padaju na pod držeći se za glave. Oh, to je pucnjava. Neću prljati svoju jebenu odjeću. Puno sam bliže i vidim ljude u crnom kako drže oružje na sve strane. Ljudi u crnom. Nije li to film? Kunem se da sam vidio čovjeka kako ga drži prema jebenom drvetu.

Muškarci, jesam li u pravu? Svi ljudi su tihi i na zemlji, a ja stojim kao glupi kreten usred svega, a ipak me nisu primijetili. Oduvijek sam želio biti nevidljiv, ali sam također oduvijek želio biti dio snimanja. Momak s crnom maskom me uoči i krene prema meni, držeći pištolj prema mojoj desnoj strani prsa, gdje misli da je moje srce. Stavio sam ruku tamo, ne osjećajući ništa i nasmijao sam mu se u lice. "Stupido grassone, il mio cuore è dall'altra parte" Pokažem na svoju drugu stranu prsa, a on uperi pištolj tamo. "Tko te naučio koristiti pištolj?" prošapćem. "Digni ruke u zrak i lezi na pod ili ću te upucati!" viče, a ja kolutam očima, "Ako to učinim, svima ću pokazati svoju debelu guzicu", uzvraćam i vidjeo sam da je šokiran mojim odgovorom. Majka me držala na nišanu kad sam imao trinaest godina, ne bojim se tog tipa jer je moja majka bila mnogo strašnija.
Također je zaprijetila da će mi prorezati utrobu ako ikad dotaknem njezin pištolj. Moja mama je najbolja. "SPUSTI SE!" opet viče, a ja se rugam. "Dobro, smiri se, ti si, kako vi Amerikanci to kažete? Jadni" Pljunuo sam i kleknuo na oba koljena. "Ako si htjeo pušenje mogao si tražiti, umjesto da uperiš pištolj u mene" Zakolutam očima, a on mi priđe, držeći mi pištolj na glavi. "Začepi prije nego te upucam, glupane" prosiktao je kao zmija. "U redu, u redu..." odgovorio sam prije nego što sam shvatio što je rekao. "Kako se usuđuješ? Nazivati ​​me glupanom?" Dramatično sam plakao. Upravo u tom trenutku nemaskirani grčki bog izlazi iz banke, poderanog crnog odijela i punog krvi. Drži ga ono za što pretpostavljam da je 'vođa' ovog vučjeg čopora. Mislim da sam pročitao previše knjiga o vukodlacima. Ne možete me kriviti, mislim da su loši, ali to se nekako prenosi na mene Ne mogu mu dobro vidjeti lice jer mi je vid sranje, ali ga je maskirani vođa srušio na zemlju.

Šteti li vam vid ako sjedite preblizu TV-u? Kunem se da me mama jednog dana upozorila na to, ali bio sam previše zauzet sjedeći ispred TV-a. Vođa je ošamario tipa ispred mene i trznuo sam se. "Sranje, je li to boljelo?!" Vičem i tip koji drži mi gura pištolj u moju glavu tjerajući me da ga smrtno gledam. Zgodan tip na podu, okreće se prema meni i ja se počinjem smijati gledajući svačija lica. Postajem nervozan, nemojte me kriviti. Ruka mi pokriva usta i ja šutim, ljepotan na podu ima nevidljivi smiješak na licu. Koji kurac se smiješkaš? Ti ćeš umrijeti, jebeni glupane. Ne bih trebao govoriti. Još jedan pištolj opali, ali nije od bilo kojeg čovjeka oko nas. Tip koji drži pištolj prema meni, mlitavo pada na pod i pištolj mu ispada. Puca još pušaka i ja skačem.
Podignem glavu, i pogodite koga ugledam.
Svoju sestru. Naravno. A taman je počelo biti zabavno.
"Već si se u sranja uvukao, a tek smo došli. Nisam li ti rekla da ides kupiti školski pribor a ne da se zajebavaš sa bandama kad znaš da ćeš umrijeti?"
Ugh dobro, kako god. Sestrin pištolj mi uhvati pažnju. "Oo pištolj" pokazujem na pištolj koji drži moja sestra, a ona podiže obrvu. "Mogu li probati..?"
"Ne. Uđi u prokleti auto, idemo kući. Od sad ti je zabranjeno izlaženje iz kuće dok se ne prestaneš ponašati kao jebeno dijete"
ona nadodaje "i znaš što bi se dogodilo da mene nije bilo. Kao i uvijek, spašavam tvoje dupe iz nevolje"

*BOOM*