Poruke njemu

IV

moje srce je umorno. znaš li? pronašla sam ono što volim i dopustila da me ubije. voljela sam u samoći. tvoje ime. kome da kažem tvoje ime? ono je snažnim sponama napisano na mom jeziku. čeka da ga izgovorim. tvoje ime urezano je u moje misli. vidim te i kad te ne gledam. čujem i kad te ne slušam. zovem i kad nisi tu. a ti? di si ti i to tvoje prokleto ime koje danima ne mogu da izbacim iz glave. kako je moguće da si mi nedovoljno i previše? da brinem i da me ne zanimas? volim čuti tvoje ime, ali ono nije moje. ti si moj. i put do mog srca uopcee nije kompliciran, samo ti nisi pratio smjernice. a mogao si.

sjecas li se prvog trenutka kad si shvatio da me volis? pamtis li osjecaj nervoze kada smo prvi put sve priznali, svu ljubav i nestvarne scenarije koji su nam cesto prolazili mislima... kada smo shvatili da vise ne mozemo jedno bez drugog. šteta je sto je taj osjecaj sada nestao, sada je postao grc jer mi govoris da vise nista nije isto i trud je postao neshvatljiv i zamoran. nasi putevi su od tada donekle stvorili drugaciji smjer. razisli smo se kao dva stranca koja nikada nisu nista djelili, niti postojali.