Axana

Četvrto Poglavlje

- Axana! - iz sna me trgne glasno lupanje po vratima uz viku mog imena, pokušavam otvoriti oči pokušavam shvatiti koji vrag se dešava.
- Otvori zmijo! - glasno udahnem kada shvatim tko mi stoji pred vratima, nisam sigurna da li želim otvoriti vrata, da li se želim suočiti sa Lulen?
- Otvori!
- Dolazim. - polako sjednem i pokušam raspetljati svu svoju kosu koja se zapetljala oko mene, bacim pogled na sat, kvragu devet je ujutro spavala sam smo tri sata i nije čudo da sam odmah mrzovoljna.
Ustanem i nekako se dovučem do vrata okrenem ključ i Lulen upada odmah rušeći me skoro na tlo.
- Ludo jedna! - prije nego stignem reagirati snažno me uhvati za uho i zavrne, bol me trgne i rasprši ostatak sna, glasno zastenjem dok pokušavam iskriviti svoje tijelo da ublažim bol. - Pet godina kozo, znaš li ti šta se sve desilo u tom periodu?
- Lulen!
- Nemoj ti meni Lulen, ludila sam od brige za tobom, stalno sam se bojala da će ti se nešto desiti. Zašto si mi to uradila Axana? Zašto?
Progutam knedlu jer znam da je ovo najteži dio, mislim znala sam da će Lulen napasti, bar sam to trebala očekivati.

- Žao mi je. - procjedim riječi iz samog  srca, jer stvarno žalim jer nisam bila uz nju. Njene tirkizne oči se raznježe na trenutak, i srce me boli jer sam ju iznevjerila.
- Užasno me je boljelo, sve tvoje ne odgovorene poruke, pozivi, ne dolasci. Axa ti si mi sestra i nije mi jasno koji je vrag ušao u tebe da me ostaviš, ali opraštam ti.
- Molim te, mmh onda da mi pustiš uho. - nježno šapnem jer me strah da ne probudim zvijer opet.
Lulen se odmakne korak i oslobodi me njene kazne, tada prvi put vidim ju cijelu, i blago se nasmijem jer trudnoća joj preljepo stoji na sebi nosi blijedo plavu haljinu sa ružama, trbuh je mali ali definitivno prima oblik i vidi se na haljini, kosa joj je predivna boje meda i pada u valovima do njenog još boljeg dupeta.
- Preljepa si.
- Hvala tako se i osjećam.
Polako korača mojom malom sobom i sjedne na rub mog kreveta.
- Istina, od tebe sada tražim samo istinu, jer tako mi Boga ako me pokušaš slagati, ili manipulirati ili samo krivo pogledati, ozlijediti ću te, a ti pak nećeš prstom smijeti pomaknuti jer zvijer od mog muža je u hodniku!
I konačno je tu Lulen, proračunata vještica. Sjednem što dalje od nje i pokušam ne pokazati kako se osjećam zarobljeno i stjerano u kut.
- Otišla sam jer mi je trebao predah, trebao mi je mir. Trebala sam spoznati tko sam. - raširim ruke i pokažem oko sebe. - kada nisam dio Salvationa.
- Pa tko si ti? - upita me sa blagim osmjehom i opet me uhvati u klopku. Pametna zmija.
- Nemam pojma.
- Laže. - Dragon trebala sam znati, Lulen pogleda prema vratima i raširi veliki osmijeh od uha do uha, i tada osjetim da sam sjebana.
- Vještice. - zarežim i potegnem prema njoj ali ona je brža i svojom rukom zaustavi svaki moj pokret.
- Pokušajmo opet, šta si radila i gdje si bila ovih pet godina? - lopovski mi se nasmije i znam da njoj moram reći istinu ili bar dio.
- Bježala. - zarežim kroz usne.
- Brodi?
- Da.
- Oo. - kaže Lul i osjetim kada njena moć me oslobodi. Sjedimo u tišini i mislim da nijedna ne diše.
- Zašto? - vidim kako joj se obrve namršte.
- Zašto si ti bježala? - uzvratim borbeno jer osjećam se kao da sam prisiljela reći svoju najveću tajnu.
- Touché.
- Gle Lul nisam htjela nikoga povrijediti a najmanje tebe.. - primaknem se i nježno ju uzmem za ruku. - voljela bi da sam bila tu, ali nisam i samo se nadam da ćeš mi oprostiti.
Lulen se blago nasmije ali vidim tugu u njenim očima vidim koliko ju je  povrijedila moja odluka.
- Opraštam ti, shvaćam kada bježiš isto sam napravila bila si samnom, ali opet na mom putu imala sam tebe, ti nisi imala nikog. Brine me tvoj izbor. Mi smo obitelj a od obitelji ne možeš pobjeći.
- Znam pokušala sam. - kikot joj siđe sa usana i blago otrese ramena i stara Lulen je tu.
- Danas je u vrtu mini roštilj mislim biti će svi koji nisu na dužnosti, što po Demonovom znači da je večina na dužnosti, želim da dođeš, Rose isto danas stiže pa imam osječaj da ću se zabaviti. Potrebno mi je da se zabavim. Molim te dođi.
Gleda me tim očima punih očaja i nečeg što me čini nervoznom, nisam sigurna gdje da smijestim taj osmijeh koji je na trenutak preletio preko njenog lica.
- Rose? Da li je to ona djevojka koja je spasila Ell?
- Da jedna jedina, živi ovdje u blizini i radi u restoranu u gradu, Brodi ide po nju.
Koji k.
- Brodi ide po neku Rose? - zašto mi glas drhti i da li je to gnjev? Da li sam ljubomorna?
- Ne po neku Rose, već našu članicu obitelji.
- Morate prestati udomljavati lutalice.
Ljubomorna sam. Definitivno.
- Sjećaš se sigurno bila si u akciji spašavanja. Znaš Neo koji je pokupio Demonove moći, Rose se žrtvovala za Ell, zatočeni su bili, Ell izbodena....
- Sjećam se. - zarežim kada mi slike zgodne plavuše uđe u misli.
- Mislila sam da je otišla.
- Da je ali se vratila ona i Brodi su jako dobri...
- Koji vrag Brodija uporno spominješ!? On me ne zanima. Boli me briga koga on jebe.
Samo ti i ja. Lažljivi seronja.
- Oookkkk.. - Lul me gleda i blago se nasmije. - uglavnom dođi sama da ja ne moram dođi po tebe. Jasno! - zaprijeti mi prstom i samo blago kimnem glavom jer nisam u mogućnosti joj reći ne. A žarko želim.
- Moram ići, Monna i Tony danas provode dan sa mnom. Vidimo se kasnije.
Ustaje sa mog kreveta i polako odšeta iz moje sobe.
Koji vrag.
Želim nešto razbiti ljuta sam ne samo na Brodija koji me je izigrao, tražio da budemo samo mi a on jebe neku Rose tamo. I koje glupo ime. Hej moje ime je ruža. Užas.
Zgrabim jastuk sa svog kreveta i bacim ga na suprotni zid. Necu biti ljuta, necu dozvoliti da me uznemiravaju misli kako Brodi upravo sada jebe ružu uz svoj motor. Sranje.
Trebam borbu trebam da izbacim ovu frustraciju koju je usadio u mene i ne želim otići sve dok mi njegovi prsti, njegovi poljubci ne dozvole. U koji sam se vrag uvalila. Bacim se natrag na krevet i gledam u strop, ali nažalost gore ne piše ništa. Odlučim iskoristiti malo slobodnog vremena i pokušati zaspati kada već ne mogu biti zadovoljena.