6 poglavje

2K 93 8
                                    

Tijana

Boze sta sam uradila?
Osecam ga iza sebe dok lezim u krevetu i strah me da se okrenem.
Neznam ni koliko je sati ali cujem glasove u hodniku.
Odjednom neko zakuca na vrata.

- Tijanaa- cujem glas svoje sestre.

Sta ona trazi ovdje ovako rano?- pitam samu sebe.

- Vlado ustaj Tamara je ispred vrata- prodrmam ga da bih ga probudila.
Negoduje i prevrce se po krevetu.

- Ustaj zaboga - prodrmam ga jace.

- Sta je bilo od ranog jutra?- pita kada napokon otvori oci.

- Tamara je ispred vrata ,ustani i idi sakrij se u kupaoni-

- Sto bi se krio ja sam odrastao muskarac koji stoji iza svoja dela- kaze jos uvjek lezeci u krevetu

- Vlado nije ni mesto a ni vreme za dokazivanje tvoje muskosti molim te idi- jedva kazem dok se bojim da ce Tamara razvaliti vrata u svakom trenutku.

- U redu nek ti bude- ustane i odmarsira ka kupaoni.
Pokupim razbacane stvari po podu i odem da otvorim vrata.

- Sta je bilo od ranog jutra?- pitam sestru

- Gdje si bila?Sta si radila?- ispaljuje pitanja

- Spavala sam seko ,sta ti je trebalo?

- Treba da sidjes na dorucak ,samo jos ti i Vlado niste sisli Marko je otisao njega da probudi-

- Doci cu za par trenutaka samo da se sredim- ni ne sacekam da kaze nesto zalupim joj vrata i trcim ka kupaonu.

-Treba da ides Marko te trazi- kazem kada udjem u kupaoni.

- Neidem nigdje dok ne zavrsim ono sto sam zapoceo-kaze uz zagonetni osmeh i privije me uz sebe.

- Vlado ne budali vratice se opet.

- Bicemo brzi ne brini - kaze i ugura nas u tus kabinu oboje.

- Zadrzala si se - konstanruje moja sestra kada sednem za sto da doruckujem.

- Morala sam da se istusiram-

- Ti si bar dosla ja nisam ni nasao svog brata- kaze Marko a ja se zagrcnem sa kafom.

Vuk i Maja prikrivaju svoj osmeh.Sem njih niko nezna za mene i Vladu jer Sanja je otisla ranije sa svojim momkom.
Cujem nakasljavanje iza sebe.

- Kome sam nedostajao?- pita Vlado kada sedne pored mene.

- Gdje si bio ?- pita ga Marko

- U sobi gdje bi bio - odgovori opusteno

- Bio sam tamo nisi se odazvao- nastavja moj zet

- Spavao sam brate bio sam preumoran.Evo sada sam tu - polozi ruku na moju nogu a ja zadrhtim od njegovog dodira.
Jos uvjek nisam dosla sebi od nase akcije ispod tusa.
Probam da mu sklonim ruku ali on mi uhvati ruku.
Nekako se izborimo ispod stola a da drugi to ne primete i zavrsimo dorucak.

Nakon dorucka koji je bio u podne doslo je vreme da krenemo kuci.Ja sam juce dosla sa Majinim autom ali koliko vidim ona ce otici sa Vukom danas.

Tamara i Marko su otisli da uzmu stvari iz sobe a mi stojimo na parkingu i cekamo ih.

- Brate oprosti sto cu te ispaliti ali ja cu se vratiti sa Majom natrag- kaze Vuk

- Prebolecu nekako tu tvoju izdaju- kaze Vlado dok prevrce ocima.

- Tajo jel ides sa nama?- pita me Maja

- Ona ide samnom- kaze Vlado i polozi ruku na dnu moja ledja .

- U redu onda mi idemo- kaze Maja i krenu ka auto.

Vidim da dolaze Marko i moja sestra ali on neskida ruku sa mene.

- Skloni ruku- prosiktam i on se odmakne

- Gdje su Maja i Vuk- pita Marko

- Samo sto su otisli- odgovorim

- Dobro kada su oni uspeli toliko da se zblize?- pita moja sestra

- To je zapravo duga prica ali nemamo vremena sad da je ispricamo- kaze Vlado uz zagonetni osmeh.

- Dobro hajde da krenemo i mi treba da budemo na aerodrom veceras u osam a podne je vec proslo- kaze Tamara i krenemo da ulazimo u aute.

Udjemo bez reci i zaputimo se kuci.

- Do kada ostajes ovdje?- pita me

- Jos par dana i idem vec sam predugo otsustvovala sa posla-

- Onda da iskoristimo jos ovih par dana zajedno- kaze uz izdignute obrve.

- Vlado daj uozbilji se - kazem nervozno.Zelim i ja da provedem sa njim ostatku vremena ovdje ali sta ce biti nakon toga.

- Ja sam vrlo ozbiljan.Vidi odrasli smo ljudi sta ima lose u tome ako se malo druzimo?

- Lose je sto si ti Markov brat.

- Pa to ti sinoc nije smetalo dok si bila ispod mene,a ni jutros ispod tusa- kaze pokvareno.

Nemam komentar zaista jer je u pravu.Ja kada sam sa njim zaboravjam ko je on kasnije razmisljam o tome.

- Hvala ti sto si me dovezao- kazem kada stane ispred moje kuce.

- Nema na cemu - kaze uz osmeh
- Kada cemo se vidjeti?- pita

- Neznam ,treba veceras da ispratim Tamaru i Marka do aerodroma.

- Onda cemo ih ispratiti zajedno a nakon toga idemo kod mene- kaze siguran u svoje reci.

- U redu onda vidimo se veceras- kazem i izjurim iz auta.

U cemu se upustam ni sama neznam.Sada je sve u redu ali sta ce biti kada se zavrsi ovo nase druzenje samo Bog zna.

Hvala vam puno na citanju ♥️
👇🌟

Savršena za Njega 🔚Onde histórias criam vida. Descubra agora