IV - Bez odražaja

29 5 4
                                    

Trenutak do trenutka — maska do maske.
Ulica do ulice — sijenka do sijenke.
Noć se uzdigla na sâm zenit.
Mjesec pažljivo tamnu stranu skriva.
Mehaničkim koracima siluete hode
pjevajući pijane pjesme
o izblijedeloj ljudskosti.

Trenutak do trenutka — maska do maske.
Kuća do kuće — šapat do šapata.
Vidim vampire što javljaju se noću
bez odražaja u staklima.
Maske su njihovi mermerni sarkofazi
kojim se od sunčevih zraka
i glogovih kolaca brane.

Trenutak do trenutka — maska do maske.
Sokak do sokaka — vrisak do vriska.
Prolaze kroz zidove građevina,
zemlju i oblake
prkoseći povlačenju gravitacije.
Od njih preostadoše samo
astralne projekcije.

Kad baloni poletišeWhere stories live. Discover now