Svemu što nisi ti,
svemu što nije mir,
što je okov na nozi
i knedla u grlu
kiseo osmijeh
i treptaj srca,
i ti trnci u malom prstu,
znaj,
to se jedno sazviježđe gasi.
Izložba demona,
skulpture od otpada
toliko puta recikliranog.
Tamo ga ostavili
u ogledala zatvorili,
a ogledala ti
pod staklo prodaju,
lažu da dobro te poznaju.
Je li ih lakše razbiti,
ili kleti se u ono što vidiš
onima koji vidjeti ne žele?
Da kažeš 'ne'
kada ćeš naučiti,
svemu što nisi ti,
svemu što nije mir?
YOU ARE READING
Poezija
PoetryNeke moje pjesme, dijelovi moje duše u kojima ćete se možda i sami pronaći.
