U zagrljaju mafije

20. poglavlje- Alexandra i Max

„ Što misliš o ovoj?"

Max je podigao pogled sa stalka s odjećom prema Alexandri koja je taman povukla zavjesu garderobe u stranu. Odmjerio je dugu mornarsku plavu haljinu koju je tada isprobavala. Lijepo joj je stajala, no da se njega pitalo lijepo joj je stajala i trenirka koju je nosila za po kući. Stvarno baš i nije bio dobar kao modni savjetnik. No, Lilly je bila negdje na drugom kraju dućana i nije je mogao čekati.

„ Ona zelena od prije je ljepša. Ističe ti oči."

„ Izmislio si to."

„ Ne bih nikada." Odmah je skočio u svoju obranu.

„ Tata je u pravu, ona prva je bolja." Srećom, njegova je kći uskočila u pomoć.

„ U redu."

Taman je krenula navući zavjesu kada je u redu odjeće iza Maxa primijetila poznato lice. Pustila je zavjesu pa nastavila promatrati muškarca kako bi se uvjerila da se radi o njemu. Max je očito primijetio da gleda u točku iza njega pa se nimalo suptilno osvrnuo preko ramena na tipa.

„ To je Arm..."

„ Znam tko je to, Alex" prekinuo ju je pa joj prišao, „ i što god da sad imaš na umu, zaboravi. Tip je francuski mafijaš i ne želim te ni blizu njega."

„ Ali..."

„ Daj, presvuci se i idemo odavde."

Namrštila se kada je silom povukao zavjesu. Skinula je haljinu i preodjenula se nazad u traperice i cvjetnu bluzu. Morala je nekako uvjeriti Maxa da ju pusti da razgovara s tim tipom. Možda je bio mafija, ali je isto tako bio tražena roba među Francuskinjama.

Već se skoro godinu dana povlačio po svim mogućim časopisima jer je navodno napokon u igri bila neka žena. Pa i ona sama je pisala nešto o nekoj dugonogoj brineti koja mu je navodno zapela za oko. Nikad nikome nije dao izjavu. I ona je imala možda jedinstvenu priliku da ona bude prva kojoj će nešto reći.

„ Moram razgovarati s njim" sklonila je zavjesu i uputila Maxu čvrst pogled, „ taj mi može rasprodati novi broj u roku sekunde."

„ Ne."

„ Neće me ubiti tamo na licu mjesta."

„ Ne možeš to znati. Tip je švercer."

„ I u ženskom je dućanu i bira haljinu za nekoga. Da mi otkrije o kome se radi, posao bi mi eksplodirao. Znaš ti koja je to ekskluziva?"

„ Opasan je. Što misliš kako će reagirati kad mu kao luđakinja uletiš s pitanjem koga ševi?"

„ Ako kaže ne, otići ću. Osim toga, čak ni ne izgleda da je u poslu. Pa nosi traperice, majicu i kožnu jaknu."

„ Nemoj mi analizirati situaciju na temelju njegove odjeće."

„ Ja idem."

„ U redu."

Popravila je bluzu, duboko udahnula i uputila se u njegovom smjeru. Lagani trnci uzbuđenja prolazili su joj tijelom od same pomisli da bi mogla dobiti njegov intervju. U njenom poslu, sve se svodilo da budeš prvi. Namrštila se kada je uzeo crnu haljinu sa stalka i krenuo prema drugoj polici.

I tamo je bila. To mora da je bila ta dugonoga brineta. Stajala joj je okrenuta leđima odjevena u uske crne traperice, neku bijelu majicu i kožnu jaknu. Kosa joj je bila neukroćena masa kovrča i imala je savršenu liniju. Vizualno su si odgovarali.

„ Oprostite."

Namrštila se kada se naglo okrenuo prema njoj i tijelom zaklonio ženu iza sebe tako da ju uopće nije mogla vidjeti. Sranje. Pogled koji joj je uputio natjerao ju je da odstupi za korak. Sranje, Max je bio u pravu. Gdje joj je bila pamet? Upitno je podigao obrve u njenom smjeru što joj je ipak dalo nadu da će je saslušati.