Ti si anđeo moga pakla

1.9K 141 42
                                    

"Ovako, za danas sam nam pripremio puno toga pa mislim da bi najprije trebali nešto pojesti. Trebati će nam energije." - kaže s osmijehom. Kimnem glavom i krenem za njim.
"Gdje sada idemo?" - upitam brišući usne salvetom.
"Vidjeti ćeš uskoro."
"Uf, kako si dosadan." - nervozno otpuhnem, prekrižim ruke i naslonim se na stolicu čekajući da on dovrši svoj ručak.
"A jebiga." - odgovori punim ustima i nasmije se.

Nakon par minuta i on dovrši svoje jelo, uzmemo kavu, platimo i krenemo dalje. Odustala sam od ispitivanja jer mi je postalo jasno da on neće nikako popustiti.

"Stigli smo na prvo mjesto."
"Knjižnica?" - upitam zbunjeno jer znam koliko je njemu to mjesto dosadno.
"Da,dođi." - uzme me za ruku i krene, ali ga uzmem za zapešće kako bi ga zaustavila.
"Ali ti mrziš knjige, književnost i sve slično tome."
"Da, ali ti to voliš. Hajde zakasniti ćemo."
"Na što?" - upitam zbunjeno na što mi on glavom pokaže na plakat na vratima.

Dani poezije ok, kako ja ne znam za to?!

Uđem unutra s toliko veselja i adrenalina. Knjižnica je bila puna mladih ljudi što me veseli da još uvijek netko voli poeziju. Sjednemo u prvi red i sačekamo početak. Mnogi su čitali pjesme koje su meni bile jako poznate. Često sam pogledavala u Nialla i činilo mi se da mu i nije toliko dosadno.

"Želi li tko pročitati neku pjesmu po svom izboru?" - izgovori jedan od čitača na što ja veselo podignem ruku u zrak.
"Opet ću morati slušati Radosnog mrtvaca." - Niall otpuhne i nasmije mi se. Izbeljim mu se i odem do čitača.

"Zdravo. Reci nam kako se zoveš?"
"Rosario."
"Divno ime." - mladić u kasnim dvadesetima mi kaže s osmijehom.
"Hvala."
"Dobro Rosario koju ćeš nam ti pjesmu izrecitirati?"
"Jednu indijsku,zove se Ljubavna pjesma." - izgovorim gledajući u Nialla. Znam da je očekivao Radosnog mrtvaca ili nešto slično tome, ali otkada je on uz mene više čitam ljubavnu i optimističnu poeziju.
"U redu, izvoli." - mladić mi uzvrati s osmijehom. Nakašljem se i krenem s recitiranjem.

Gdje nisi ti i tvojih očiju sjaj,
tamno je meni.
I uz jasno treperenje svijeća,
tamno je meni.
I kraj tihog plamena stada,
tamno je meni.
Sunčana svijetlost samo me ranjava,
tamno je meni.
Gdje tebe nema i tvojih očiju,
tamno je meni.

Gledala sam u njega cijelo vrijeme dok sam recitirala pjesmu. Začula sam pljesak nakon što sam završila, ali sve to mi je bilo nebitno. Bitan je bio samo on. Zanemarila sam sve te ljude, otišla sam do njega, poljubila ga i uzela sam ga za ruku.

"Idemo." - kimne glavom i zagrli me.

"To je bilo, divno." - izgovori pomalo zbunjeno čim iziđemo ispred.
"Ne koliko i ti." - nasmiješim se i opet ga poljubim. I sama sam zbunjena svojim postupkom, prije nikada nisam imala toliko hrabrosti za takvo što, ali otkad san s njim kao da se pojavila nova Rosario koja se ne boji pokazati svoje osjećaje.

"Ok, vrijeme je za poklone." - izgovori veselo otvarajući torbu koju je cijelo vrijeme nosio na leđima. - "Izvoli." - kaže s osmijehom pružajući mi poklon umotan u crveni papir. Uzmem poklon i odmotam taj papir.

"Foto album?"
"Da, tu su sve naše fotografije, vidiš." - prelistali smo album koji je bio prepun naših slika. Mnoge su nastale i bez mog znanja.
"Niall, predivno je. Hvala ti." - zagrlim ga i obrišem suze da ih on ne primjeti. - "Sada se osjećam tako glupo. Ti si se toliko trudio, a ja sam tebi poklonila obični, glupi parfem." - kažem pomalo nervozno i tužno pružajući mu parfem umotan u zeleni papir.
"Zašto si mi odala da je parfem? Uostalom nije glup, svaki poklon je divan."
"Sad me samo tješiš, ali i sam znaš da je glupo." - otpuhnem i pogledam u nebo suzdržavajući se da ne zaplačem.
"Hej, Rose, pogledaj me." - spustim pogled i usmjerim ga na njega. - "Hej, princezo, parfem mi se sviđa, a i da nisi ništa donijela ne bi ti zamjerio. Znaš zašto?" - pogledam u njega i odmahnem glavom. - "E pa ja ću ti reći zašto. Zato što nema većeg poklona od toga što si uz mene."
"Niall." - kažem tiho i nježno.
"Hej, nema suza, ni tuge. Idemo nastaviti našu avanturu kako bi još više popunili taj album.Može?"
"Može." - odgovorim s osmijehom i ustanem s klupe.

Lutali smo po gradu i slikavali se. Na kraju smo izradili sve te slike i ubacili ih u album.

"Niall, idemo još negdje."
"Gdje?"
"Vidjeti ćeš. Strpljenja malo." - izbeljim mu se kao osvetu za sve ono što je on meni danas radio dok sam pokušavala otkriti gdje me vodi.

Znao je da mogu biti uporna i tvrdoglava koliko i on i zato je odustao od bilo kakvih ispitivanja. Otišli smo na stanicu i sačekali autobus koji nas treba odvesti na odredište. Kad smo bili u blizini Niall je shvatio gdje idemo.

"Odlična ideja. Kako se ja toga nisam sjetio?" - vidjela sam oduševljenje u njegovim očima i bila sam sretna zbog toga, posebno jer sam uprskala s poklonom.

Penjali smo se uz strmi put i ubrzo smo stigli na mjesto gdje me Niall onda vodio. Na njegovo mjesto, kako on to voli reći.

"Čekaj, ti si imala u planu ovo?" - upita zbunjeno kad ugleda dekicu rastrtu na travi.
"Aham." - kimnem glavom i nasmiješim se. - "Hoćemo?" - upitam ga pružajući mu ruku.
"Naravno." - nasmiješi se i uzme me za ruku. Sjeli smo na deku i promatrali smo predivno nebo iznad nas. Iz torbe izvadim termosicu i dvije čaše. Ulijem vruću čokoladu i pružim mu jednu čašu.
"Kao i onaj dan."
"Da." - odvratim s osmijehom.
"Samo ovaj put nemoj pobjeći." - kaže uz smijeh i ispije gutljaj čokolade.
"Neću, ne brini." -namigmem i nasmijem se.

Dan se polako primicao kraju i sunce je polako nestajalo što je na nebu stvorilo predivne nijanse narančaste boje. Odložim čašu na travu i legnem na dekicu. On napravi to isto. Par minuta smo samo ležali, šutili i promatrali tu divnu igru sunca i mjeseca.

"Život je kao nebo. Prepun je tamnih oblaka iz kojih padaju velike kapi kiše, ali ono što je bitno, ti oblaci otputuju i onda se pojavi sunce." - izgovaram gledajući nebo iznad nas dok ležimo na travi jedno pored drugog. Naša tijela su tako blizu jedna drugom, toliko blizu da nam se ruke dodiruju. Ali sada, nakon dugo vremena ne bojim se blizine, ni dodira. Uzmem njegovu ruku i isprepletem naše prste.- "U mom životu si ti to sunce." - izgovorim tiho,kao da se bojim da će nestati ovaj mir koji osjećam. Ali kažem to dovoljno glasno da me čuje. - "Uvijek si tu. I u kišnim i u vedrim danima. Onaj dan kad sam te upoznala moj život se promijenio. Nisam to shvaćala, ali sada to znam. Otkada si tu sve je lakše. Svaka patnja manje boli, svaki pad je lakši, a svaki osmijeh je lijepši. Ti si ono dobro u mom životu punom tuge i bola. Ti si melem za svaku moju ranu, ti si mir u ovom nemiru. Ti si anđeo moga pakla, Niall." - izgovorim to sve i pogledam u njega. Bio je zbunjen, ali i sretan, barem je to osmijeh na njegovom licu govorio. - "Nećeš ništa reći?" - upitam pomalo drhtavim glasom. U meni se pojavi strah da sam pretjerala s ovim.
"Hoću. I to nešto što ti nikad nisam rekao." - zastane, a ja ga zbunjeno gledam očekujući odgovor. Uzdigne se u sjedeći položaj i pogleda u mene. Pruži mi ruku kako bi i ja ustala. Ništa ne govorim, ali me to isčekivanje ubija. - "Želim ti reći da.." - opet zastane i počne zamuckivati dok mu obrazi poprimaju blago rozu boju, ali i dalje me gleda ravno u oči. - "Volim te Rosario."

Sada sam ja ta koja ostane bez teksta dok osjećam kako mi obrazi gore. On me voli? Rekao je naglas te dvije riječi koje nisam već dugo čula. Dvije riječi koje su uvijek posebne, a još veću vrijednost dobivaju kad ti ih kaže netko tko ti je toliko bitan. Trgnem se iz razmišljanja i primjetim da je zbunjen mojom reakcijom i da su mu obrazi sada crveni. Uzmem njegovu ruku i pogledam ga ravno u njegove predivne plave oči.
"Volim i ja tebe, Niall."

Nasmješi se, položi svoju ruku na moj obraz i nježno me poljubi. Ne želim da ovo ikada prestane. Želim da ovaj trenutak traje zauvijek. On, jedina osoba koja me nikada nije povrijedila ni izdala . Samo on i ja.

_________________

Evo ljudovi moji nastavak je napokon tu :) haha.. Znam da ste me dugo morali čekati i ispričavam se zbog toga, ali trebala sam vremena jer me inspiracija nije služila, a i željela sam da nastavak bude što bolji. Ovo mi je jedan od dražih, posebno ovaj dio u kojem je Rosario pokazala, tj. rekla što osjeća ;)

Htjela bih vam se zahvaliti za svu podršku koju mi pružate. Hvala vam za svaki vote i svaki komentar u kojem mi iskreno kažete što mislite :)
To mi puno znači i pomaže mi u daljnjem pisanju.

E sad imam malo pitanjce za vas ;) Ako vam se da odgovorite hehe ;) Voljela bi znati vaše cjelokupno mišljenje o priči. Sviđa li vam se, tko vam je najdraži, tko najmrži, koji vam je najdraži dio priče i tako to ;) sry ako sam dosadna haha

Love you all ;) You are bestest ;) hehe

Anđeo moga pakla (Niall Horan)Where stories live. Discover now