Mislila sam da ćeš me uvijek voljeti.Otišao si iznenada i sa sobom odnio sve moje.Tebe.Ali opraštam ti.Oprosti i ti meni.Moja slabost si ti, priznajem.Ove mrvice od ljubavi što su ostale, nikog neće nahraniti.Moja duša sad gladuje.Misli osuđene da vječno lutaju u davnu prošlost, gdje je nekad bila naivna i sretna djevojčica.Te male ručice što nisu znale za udarce, te oči što su gledale začuđeno svijet, veliko srce što se krilo u malom tijelu.Naša tijela što će se vratiti zemlji su iluzija proklete ljepote.Koliko nam zapravo naizgled nešto lijepo, može donijeti dobro?Tu se uvijek prevarimo.Čak ni osmijeh više ne bih mogla da odglumim.Nestalo mi je snage.Rijetki su ljudi koji znaju cijeniti umijeće osjećanja umjetnosti.Izgubljene ljubavi u sebi ne osjećam, a ni suza više nemam.Ponekad me nešto s vremena na vrijeme guši u grlu i tad me oči peku.Ali lice i dalje suho.Gdje pobjeći od sebe ?Nemam ja šta da dam.Ja sam samo još jedno nesretno biće što je zalutalo u pogrešno mjesto i vrijeme.Moj prazan pogled neće nikog učiniti sretnim, tako izgledam i kad se ne osjećam slomljeno.Navika.Naviku ... to ti ne bih preporučila.Vidiš ... jednom kad se navikneš na nešto, i to ti oduzmu, sa navikom nestaje i dio tebe.Ne želiš to , zar ne ?Nekome je suđeno da čitav život izgubi pokušavajući da ga živi.Ako ovo ikad pročitaš ja ću već biti daleko.I možda me nećeš razumjeti.Ali nekad ne moraš ni razumjeti nešto da bi to poslušao, bitno je ono šta zapravo treperi negdje u dubini nas ... ili što je vezano čvrsto okovima od straha da nam ne ukradu.Ne znam kako će to sve izgledati, gdje ću završiti, ali jedno znam.Samo se jednom istinski ljubi, sve ostalo su maske srodne duše.Tu će mi sigurno biti bolje.Molit ću za tebe i za sve ostale prolaznike.Napokon slobodna, poslat ću ti jednu kap na obraz da ne otupiš od osjećaja.Šta je čovjek bez duše, tek jedno veliko ništa.Kad budeš kao starac sjedio na oronuloj klupi gdje su se generacije voljele, ispod drveta gdje će ti vjetar poslati miris uspomena, znaj da i onda, kao i dok sad ovo pišem, pa i kad me ne bude više, moje srce maše.Sjećaš se kad sam rekla da ću ti dati svoje srce?Znam samo da ću dobiti krila i biti prokleta na vječno lutanje.Čuvat ću te, iako si me izbacio iz svog života.Vidiš, morat ću birati između obitelji, najboljih prijatelja i tebe, a sviju jednako volim.Pa ipak biram tebe, znam da će razumjeti.Tako ih volim.Nećeš znati u kojem će to trenutku biti, ne brini, uradit ću to sasvim neopaženo.U tajnosti.Voljet ću te po strani, kao uvijek.Kad se jednom sretnemo između dobra i zla, i sredine koja vodi do mene, samo nastavi dalje kao stranac.Gore je vječnost, ne bi valjda želio da čitavu vječnost patim, kad me je i ovo vrijeme na zemlji polako ubijalo. Šta je jednom bilo, toga više nema, šta će da bude, nas nema.Šta ti je život ako imaš sve, a nemaš nekog da te voli i da ga voliš.Tuga.Znam, nisam te mogla natjerati da me voliš, nikad to nisam htjela.Ipak, budi sretan i dobar za nekog drugog i za sebe.Dopusti da te vole ljudi koje si izabrao da budu u tvom životu...ja sam i previše.Kad jednom pređemo granicu postoji šansa za drugi početak, ali kad nemaš granicu to te ubije.Tako sam te ja voljela.Ubilo me.
