Pokušala sam pretvoriti svoje misli u nešto korisno,
ali nekako to uvijek ispadne krivo.
Već si nebrojeno puta postao vjetar i nosio si
čestice za koje nisi ni znao da postoje, prošao dijelove atmosfere
i prešao nepostojeće.
Bio si aspolutan u svakom smislu riječi.
Kao morsko dno si obavijao moja stopala
i smočio mi lice posljednjom kapi kiše.
Da bih te opisala potrebno je izmisliti riječi,
no to još nisam uspjela.
Nikada nisi odbio, ali može li
apsolut govoriti?
YOU ARE READING
Nikad nećemo biti
PoetryNaleti inspiracije u obliku poezije koji čine pismo. // Znam da sam podbacila ako ovo ne čitaš s lista papira istrgnutog iz moje bilježnice. Znam da nema smisla, i da nikad nećemo biti. Ali učinio si da ja budem. I dalje to činiš, i zbog tebe jesam...
