Psycho sitter (Harry Styles) ~bosnian translation~

27.✔

Cassandra's POV

Brzo sam ustala, prije nego sto je mogao doci do mene. Izgledao je prilicno sokirano sto sam stajala na nogama umjesto da sam lezala na podu.

''Znas li uopste s kim si onako razgovarala?!'' Pitao je, vikajuci mi u lice.

''Otkud bih ja to znala?!'' Viknula sam natrag.

''Ne smijes cak ni pokusati da sa takvim tonom pricas sa mnom!'' Rekao je, podizajuci ruku kako bi me osamario, ali sam izbjegla udarac, trceci na drugu stranu sobe.

Kada sam se okrenula kako bi ga vidjela, bio je ljut, nosnice su mu bile spaljene i lice mu je bilo crveno.

''Pomjeri. Svoje. Dupe. Odmah. Ovamo.'' Rekao je, zastajeci nakon svake rijeci.

Pozelila samoj sebi srecu, te sam stala jednom u svoju stranu.

''Ne.'' Rekla sam odlucno.

Izgledao je jos bjesnije, ali nije me bilo briga, on je mene i moju porodicu toliko povrijedio, da sada radim ono sto on mi kaze, nema sanse.

'' 'Ne' nikada nece biti odgovor za me..'' Prekinula sam ga.

''Ne.'' Rekla sam, smijajuci se, te mi se jos vise priblizio.

''Pozalit ces sto si to ikada rekla.'' Prisla sam mu, prije nego sto je on mogao doci do mene, te sam podignula ruku, paleci samar na njegov lijevi obraz.

Okrenuo je lice, a zatim se polako okrenuo, gledajuci me, te me je osamario, ali nije me bilo briga, ja sam ga prva udarila. Mozda cu pozaliti, ali osjecaj je bio tako prokleto dobar.

''Samo pokusaj to ponovo.'' Rekao mi je, gledajuci me.

''Rado.'' Nasmijala sam se, opet ga samareci.

''Ti si takva kucka!'' Rekao mi je, gurajuci me, te sam pala dole na pod.

''Radije bih bila kucka od vraga!'' Povikala sam na njega sa suzama u ocima.

Zastao je, ne pomjerajuci se vise ni milimetar.

''Ti si cudoviste, Harry, ti si djavo!'' Vikala sam, dok su suze mi se slijevale niz obraze.

''NE! Nisam! Ne znas me!'' Njegove su rijeci zvucale tako bolne, dok su napustale njegova usta.

''Ali ti jesi.'' Tiho sam odgovorila, polako gledajuci u njega.

Gledali smo se i kunem se da sam vidjela suze u njegovim ocima, ali se brzo okrenuo od mene.

''Ustani, moras se spremiti.'' Rekao je, hodajuci do vrata.

Sjedila sam, sokirana sto nije mi nije uzvratio samar. Stvarno sam mislila da se ovako nece zavrstiti, barem sam se nadala da ce on biti zadnji koji ce vikati na mene. Zaustavio je se pored vrata, te se okrenuo, jednostavno mi govoreci:

''Sada.'' Uz to sam ustala, te sam krenula prema mjestu gdje je on stajao.

Otvorio je vrata, pustajuci me prvu. Pomislila sam da bih mogla pobjeci, ali prije nego sto sam mogla, osjetila sam cvrstu ruku oko moje desne ruke.

''Nemoj ni pomisljati na to.'' Rekao je, bez emocija u glasu.

Vodio me je niz hodnik, oblisli smo nekoliko krugova, prije nego sto smo stali ispred vrata s natpisom na njih ' za djevojke'. Pitala sam se zasto me je doveo ovamo, a zatim je otvorio vrata za mene.

Kada ih je otvorio, na stolovima su bila ogledala, protezali su se preko dva duga zida, djevojke su sjedile ispred njih, sminkajuci se i stavljali su im perike ili su dotjerivale njihove kose do savrsenstva. Na straznjem zidu bili su stalci sa odjecom (ili takozvanom 'odjecom'), koji su visili na vjesalicama u svim razlicitim bojama, najcesce cvrenom.