zamorce filozofije

196 0 0
                                    

"Kakvo sranje." pomislio sam na sav glas i pozeleo da je izbodem nozem, al me je sve vreme sprecavalo to secanje.... Secanje na trenutak u kome bila najcistije dete koje me voli iako je ispred nje prosla hrpa muskaraca i gomila mracnih prica u kojima je njena senka ucestvovala. To me je i uzbuljivalo. Ta komunikacija koju sam imao sa njom u najdubljem mraku. Konekcija koja mi je trebala da se iz nezavrsenog tunela jedne planine iz koga mi se vracao eho kada bih viknuo "mala ne predaj se" kao da me niko nije cuo, pretvori u zavrsen tunel sa cijeg kraja izlazi moj glas u svetlost iz tog mraka.
No, jebeno sam uvek zeleo da je izbodem nozem, jer su sve te mracne price to nekako i zasluzile, al kao psihijatar samom sebi zakljucio sam da sam ja zasluzio taj noz. Zamolio sam razvrat, blud i surovu sablast da mi ga da. Sto se i osvarilo....

ANALIZA PODSVESTIWhere stories live. Discover now