Vrisak duše

87 12 3
                                    

Želim da vrisnem i da se probudim iz ovog mučenja. Kako je to moglo da se desi tako iznenada, i dalje deluje nemoguće, poput sna? A bili smo srećni, i više od toga uživali smo u nama. Svaki trenutak smo provodili zajedno i svaki je bio najlepši. Niko nam nije mogao ništa, ali ipak evo me sad ponovo sam. Trebaš mi, svaki trenutak bez tebe je bolan i neizdržljiv. Ponekad osetim da gubim dah i ne mogu da se oslobodim tog osećaja. Ja valjda želim samo da razumem, zašto se ovakvo nešto meni desilo. Srcu nešto nedostaje, nedostaje mu svaki deo tebe.  Ti nisi tu, i svaki put to me iznova boli. Čak i kad prestanem da mislim na nas, nešto me podseti na tebe, fotografija, secanje, miris. Svaki moj otkucaj srca je tvoj, svaki moj dah, sve u šta sam verovao. I sada nisam siguran da li mogu da nastavim ovako. Bez tebe. Bez nas.
U tvojim očima sam uvek video komletnog sebe, video sam sebe onakvog kakav sam zeleo da budem. Tog dana nisam mogao da vidim ništa. Iz njih je nestala sva ona ljubav koju sam osećao.

*januar 2015*

Sastanak sa osećanjima Où les histoires vivent. Découvrez maintenant