-''Breath Of Life''-ZAVRŠENA.

22.It's started.

Čovjekov bijes je njegov najbolji prijatelji,ali i najgori neprijatelj.Nitko ne misli na njegove grozne poslijedice.Rijetko tko je imao korisit od bijesa,jedino ako u to ubraja osvete.Osvete....su slatke....Ali nedovoljne da zadovolje bijes koji kola ljudskim venama,zagorčava njegovo srce i omotava njegov razum tamnim plaštom crnila..Kada razmislimo shvatimo da zapravo bijes uništava ljudske živote.Rijetko tko može kontrolirati,stoga se događaju strašne stvari.

Ljudi postaju ubojice....

Baš kao ja......

Sjedila sam na podu tuša dok mi je hladno tijelo grijala vruća voda.Moje srce je bilo slomnjeno,duša mi se raspadala.Nisam ga željela ubiti.Nisam željela da njegova djevojka mora svake godine dolaziti na njegov grob,polagati ruže i proklinjati dan kada sam ja došla u tu školu.Nisam željela da ljudi pate mojom krivicom.Naslonila sam se na ledene pločice i gorko plakala.Uništila sam ljubav mladoga para,njihove snove i nage,uništila sam toga dečka,koji je bio tako mlad...Tako...nevin...Mislima mi je prolazila njegova slika,kako leži na podu,bez tračka života.I sve mojom krivicom...Pridigla sam se i skinula žilet sa brijača.Pogledala sam u tu metalnu oštricu s kojom sam bila prijateljica godinama.Ponovno sam sjela i zarezala svoju ruku na dnu dlana.Mali jauk mi je pobjegao s usana dok sam gledala žarku krv kako polako kapa s ruke i mješa se zajedno sa vodom,čineći ju prljavom.Napravila sam par dubokih rezova koji su činili dodatnu bol,umjesto da je odnose.Nisam mogla podnjeti da sam postala ubojica.Bol je postajala sve jača,gušila me u prsima.Moje disanje je postajalo teško,knedla u grlu je sve više i više rasla.

''HOĆE LI IKADA PRESTATI BOLJETI?'',viknula sam i počela lupati šakama od pločice.ZA SVE JE KRIV ON.TAJ MUŠKARAC KOJI ME SILOVAO KADA SMA IMALA SAMO 14 GODINA.ON JE RAZLOG SVEGA ŠTO MI SE DOGAĐA.ON ME OSTAVIO OVAKVU,OŠTEĆENU ROBU.Zbog njega sam ovava osoba,ovakva zvijer...Željela sam vrištati iz svega glasa,tvrditi kako je on taj koji me učinio ovakvnom osobom ali nisam mogla.Jedini spas mi je bio Harry..Nekako sam ustala i potpuno gola šepala do vrata njegove sobe.Nije me bilo briga da li će me itko vidjeti,bilo mi je svejedno.Krv je kapala sa mojih ruku dok sam zazivala njegovo ime.

''Harry?,Harryyyy?'',naslonila sam čelo na vrata.Tijelo mi je postalo nestabilno,malaksalo.Pala sam da koljena kada su se vrata otvorila.

''Ariana?'',podigla sam svoj mutni pogled i pred sobom vidjela tetoviranog muškarca samo u boksericama.Nasmijala sam se i moja leđa su dodirnula hladno hodnički pod.Harry je dotrčao i digao me.

''Ariana,t-tvoje..'',pogled mu je pao na krv kada je duboko udahnuo.Njegove oči su postale tamnozelene,usne žarkocrvene dok su mu zube ukrasili par sjajno bijelih očnjaka.Moja glava je pala sa njegovih ruku i visila.Gubila sam svijest......

____Sljedeće jutro____

Probudio me snažan miris koji se uvlačio u moje nosnice.Okrneula sam glavu i ugledala kovrčavog dečka koji je buljio u mene.

''Harry?'',pogledla sam dole i shvatila da sam u njegovoj maici i boksericama.

''Dobro jutro,točnije dobar dan uspavana ljepotice.'',osmijehnuo se.

''Ja?Što ja radim tu?'',digla sam ruke koje su me jako bolile i shvatila da imam zavoje na njima.Sjetila sam se sinoćne scene.

''Zašto si to uradila,Ariana?'',povukao me sebi u zagrljaj.

''Ja...Meni je žao..'',osjetila sam njegovu bradu na svojoj glavi.

''Sve je u redu,ali nemoj se ozljeđivati,to tako boli..Kada sam te vidim kako slomljenu,na izmaku snage.Moj svijet se srušio Ariana.Tako sam se uplašio.'',jače me privukao sebi.

''Obečaj mi da si to nećeš nikada više uraditi.Obećaj m,i.'',njegov pogled je našao moj.Izgledao je  slomljen,željela sam mu reći toliko stvari ali sma nakraju smao klimnula glavom.