'Vrijednost ljubavi' - »Završena«

20.

Otvaram vrata kuće u koju se ne rado vraćam. I dalje ne svjesna svega što se desilo, ugledam Harryja kako sjedi na stepenicama i gleda u mene, onako, zabrinuto i ljuto zajedno. Pogledam ga hladno i izgovorim jedno bezvezno 'hej'.  Baš kada htjednem proći u dnevnu, on ustane i uhvati me za ruku.

Pogledam ga. Bio je ozbiljan.

"Gdje si bila, Maggie?" upita me hrapavim glasom.

"Nemoj se sada praviti da te je briga za mene nakon dana provedenim sa Arianom. I eto, bila sam toliko velikodušna da sam vas ostavila čitav dan da uživate u tvojoj sobi pa mi se zato možeš i zahvaliti." hladno odgovorim podizajući obrve. On me zbunjeno pogleda te uhvati za ruku.

"Pusti me!" povičem kada uđemo u dnevnu. On sjeda na sećiju i povlači me u svoje krilo. Nemam pojma kako mu je uspjelo, ali sjedila sam u njegovom krilu okrenuta prema njemu.

"Kako si ti tako nerazumna mala djevojka?" upita me.

"Molim? Ja sam baš razumna djevojka." 

"E pa nisi. Zar te do sada nisam ubijedio da sa Arianom nit sam šta imao niti želim da imam šta s njom?" stavi ruke na moj struk i upita me.

"Nisi, Harry. I kako si joj samo blizu prišao kada si došao do nje i još si joj dozvolio da ti govori dušo, dragi i bla bla bla. A hej, čak si joj dopustio i da me vrijeđa i poziva te u krevet. Pobogu, Harry!" vičem na njega.

"Šta sam trebao, istući djevojku?"

"Da!"

"Ne trebam tući nju, prije trebam istući Jai-a koji se također baš kao i Ariana petlja među nas. I Arianu sam poslao kući čim si ti otišla ali si ti očito čitav dan provela sa njim, malena." kada bolje razmislim, Jai i Ariana bi mogli biti skupa kako bi nas ostavili na miru.

"Ne zanima me. Idem u svoju sobu." krenem da ustanem ali me on istog trena vraća nazad i ljubi me. Aaa, opet neki leptirići.  I izgleda, da ću popustiti. Opet mu dajem da me ljubi. A pomislila sam da se kajem. I kajala sam se, ali sada se opet ne kajem. Jao pa šta mi radi ovaj momak.

Ljubi me dok držim ruke oko njegovog vrata, a on svoje na mojoj zadnjici. Oh, koji osjećaj... Predivno je. Osjećam se ružno što smo se ja i Jai poljubili. Moram ga nazvati i reći mu da smo pogriješili. Ali moram naći baš pogodno vrijeme kada ću ga nazvati jer mislim da se Harry neće odvajati od mene. U tom trenutku zazvoni moj mobitel. Trgnem se. Pomislila sam da je Jai, ali dobro je pa nije. To je bila moja mama. 

"Hej." javim se gledajući u Harryja koji ne smije da progovori.

"Hej dušo, šta radite?" upita me.

"Evo ništa mama, skoro smo jeli."

"Jesi li ti to kuhala?" upita me iznenađeno. Sigurno joj je odmah kroz glavu prošlo kako vatrogasci gase požar u kuhinji izazvan mojim savršenim kuhanjem.  Ona ne zna da ja prilično dobro kuham. Stvorila je sebi nešto u glavi od kako sam probala da skuham gulaš ali mi se šerpa i ulje zapalilo pa smo mi to jedva ugasile. Iskreno, tada sam se uplašila samo zato što sam mislila da će kuhinja izgorjeti. Sva je bila od ćađa...

"Ne mama, naručili smo."

"Oh, dobro je." zakolutam očima.

"Da li bi mogla malo ne toliko često da me zoveš, to jest slabije? Ženo na medenom mjesecu si umjesto da uživaš ti mene stalno zoveš." možda je ovo bilo malo grubo, ali isto koliko i ja želim da me ne zove i da me ne prekida s Harryjem, isto toliko treba i da uživa.

"Opa mala, čini se da ti godi što me nema, baš si se opustila." kaže opet nekim iznenađenim glasom.

"Daj mama samo želim da uživaš." pogledam u Harryja koji se smije.