Kratke pričice koje u neočekivano vrijeme ulaze u moje srce. Ove priče su o ljudima. Ove priče su za one koji ne vide izlaz. Posvećene su mom jedinom prijatelju i mojoj prekrasnoj majci.
C O V E R B Y : @martina-story
On. Zamjenica muškog roda koja ne znači ništa. On je bio samo zamjenica koja nije nikome značila ništa. Svakoga dana gledala sam kako se On neprimjetno kreće u masi ljudi trećeći na sve strane. Gledala sam ga kada je išao u knjižaru svakoga dana i stajao za hrpom debelih knjiga dok su mu naočale stršile sa nosa. Iako sam buljila u njega, On me nikada nije vidio.
Da, bio je izvrijeđan. Svakoga dana je primao udarce. A ja? Ja sam samo stajala sa strane među velikim gromada dečkiju i potiho se smijala njegovoj nesreći. Bila sam kriva za svaki udarac koji je primio.
Zašto?
Bila sam ljubomorna na njega, na njegovu sreću. Doživio je mnogo toga, ali sreća nikada nije izlazila iz njegovih očiju. Uvijek drag, uvijek mio.
Jednoga dana, na kraju srednje škole, prišao mi je i pogledao me oči i rekao:
"Opraštam ti."
Dvije riječi, ostale su mi urezane u pamćenju. On je postao važna zamjenica, a ta rečenica me potiho progonila do kraja života.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
